Ove godine započeli smo s istraživanjem bioraznolikosti tršćaka točnije ptica tršćaka. Tijekom travnja i lipnja Boris Božić sa suradnicima iz Obrta za savjetovanje u zaštiti prirode Milvus proveo je, osim popisivanja ptica, i inventarizaciju i valorizaciju tršćaka. Boris o njima piše: ” Tršćaci su prijelazna staništa između vodenih i kopnenih ekosustava. Razvijaju se na plitkim i pretežito ravnim obalama. Razina vode u tim staništima može varirati te tršćaci uspijevaju i kad je razina vode iznad razine tla, ali i kada je voda ispod same razine tla. U potonjem slučaju govorimo o suhim tršćacima koji se razvijaju podalje od ruba vodenih tijela i predstavljaju vrlo osjetljivo stanište koje je u prirodnoj kompeticiji s ostalim biljnim vrstama za prostor.
Tršćaci predstavljaju nezamjenjivo stanište određenim vrstama ptica. U Hrvatskoj prvenstveno govorimo o skupinama poput trstenjaka i čaplji te vrstama poput močvarne strnadice, eje močvarice, bukavca, modrovoljke, ali i malog vranca te labuda. Koje vrste će koristiti ovaj tip staništa ovisi prvenstveno o očuvanosti staništa i njegovoj veličini. Tršćaci predstavljaju i kulturnu vrijednost u međimurskom kraju budući da su se njihove suhe stabljike koristile kao građevni materijal za pokrivanje krovova u tradicijskoj gradnji.
Tršćaci su rijetko i ugroženo stanište (NN 27/21) te su staništa s brojnim ugroženim vrstama te uživaju posebnu zaštitu prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 80/13). Na globalnoj razini površina pod tršćacima se smanjuje, a glavni razlozi su način upravljanja vodama i poljoprivreda. Ti utjecaji prisutni su i u Međimurju. Povijesno, izgradnjom dviju akumulacija na Dravi i kanaliziranjem manjih vodotoka smanjile su se površine pod tršćacima, a širenjem poljoprivrede te se površine postepeno gube i danas. Buduće prijetnje tršćacima Međimurja, osim daljnjeg razvoja poljoprivrede, očituju se u daljnjoj regulaciji rijeke Mure koja je ostala jedino područje gdje se tršćaci razvijaju više-manje kontinuirano duž njenog toka.
Prema karti kopnenih ne šumskih staništa (Bardi i sur. 2016) na području Međimurja izdvojeno je ukupno 146 tršćaka prosječne površine od 4,9 ha, odnosno oko 715 ha ukupno. Terenskim uvidom primijećeno je da je dio tih tršćaka pogrešno interpretiran kod izrade karte, a dio je ili djelomično ili potpuno nestao ljudskim djelovanjem. Ti podaci upućuju da je površina tršćaka u Županiji manja za oko 21% od one koja je prikazana na karti staništa te da je gotovo 10% staništa nestalo u zadnjih 6 godina ljudskim djelovanjem, prvenstveno prenamjenom u poljoprivredna zemljišta.”
Najveće ugroze tršćacima u Međimurju su: ilegalna odlaganja otpada, često paljenje tršćaka, zauzimanje i prenamjena staništa u poljoprivredna kao i izgradnja ilegalnih objekata radi ribolova. Staništa se tako narušavaju prekomjernom bukom kao i mogućim unošenjem invazivnih vrsta te požarima čime se staništa otvaraju predatorima i smanjuje im se bioraznolikost. Očuvajmo ova vrijedna staništa!
