Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kontinuirano organizira različite radionice o praćenju stanja pojedinih biljnih i životinjskih vrsta kojima je cilj edukacija i osposobljavanje dionika koji rade u okviru institucija zaštite prirode. To su Javne ustanove nacionalnih parkova, parkova prirode i županijske Javne ustanove, kojima pripada i Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode. One, svaka prema svom interesu, odnosno zastupljenosti određene vrste na području svojeg upravljanja, sudjeluju u navedenim radionicama.

Slatkovodni rakovi
Kao jedna od posljednjih, nedavno je održana i cjelodnevna radionica o praćenju stanja slatkovodnih rakova. U njenom prvom dijelu, predavači, vrhunski stručnjaci, obradili su niz tema, a u drugom, ne manje zanimljivom, onom terenskom, prezentirana je metoda postavljanja vrša. Pošto su na području Međimurske županije slatkovodni rakovi zastupljeni s dvije vrste, bila je to prilika za dodatnu edukaciju djelatnika Međimurske prirode, saznanje najnovijih činjenica i načina provedbe praćenja njihova stanja. Takvo praćenje, tzv. monitoring, Međimurska priroda provodi već niz godina, na za to određenim lokacijama. Na nekima od njih istraživanje se provodi kontinuirano, iz godine u godinu, pa se usporedbom tako dobivenih rezultata uočavaju možebitne promjene i odstupanja, te se na temelju toga donose određeni zaključci. No, isto tako, s ciljem prikupljanja korisnih podataka, dodaju se i nove lokacije provedbe monitoringa.
Način provedbe monitoringa
Mjesta istraživanja su rijeke, potoci i vodene površine nastale djelovanjem čovjeka – kanali i bivše šljunčare koje danas uglavnom služe kao ribnjaci. Monitoring se provodi u razdoblju od svibnja do listopada i dvodnevnog je trajanja, pri čemu se prvog dana u vodu postavljaju posebne istraživačke vrše s mamcima koji potom svojim mirisom privlače rakove. Sljedećeg se dana pristupa vađenju vrša i bilježenju podataka o možebitnom ulovu. Rakovima se određuje vrsta, spol, mjeri se njihova veličina i masa, upisuju se podaci o temperaturi vode i staništu na kojem su ulovljeni.

Vrste rakova
U Međimurju kao autohtonu vrstu nalazimo riječnog raka (Astacus astacus), ali nažalost i stranu, invazivnu vrstu, signalnog raka (Pacifastacus leniusculus). Ona je po prvi puta u Hrvatskoj zabilježena 2008. godine u rijeci Muri u koju je dospio širenjem iz Slovenije. U kratkom se razdoblju proširio nizvodno te dospio u Dravu ali i druge hrvatske rijeke. Signalni rak porijeklom je iz Sjeverne Amerike i nalazi se na popisu invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u EU, a prisutan je u 27 europskih zemalja i najraširenija je invazivna strana vrsta raka. Razlog njegova pojavljivanja u Europi je poračivanje prirodnih vodotoka stranim vrstama koje se provodilo sredinom 20. stoljeća. Ime je dobio po intenzivno plavom obojenju na kliještima po čemu se najlakše razlikuje od našeg zavičajnog, riječnog raka. Prijenosnik je uzročnika bolesti račje kuge na koju riječni rak nije otporan. Također, signalni rak ima agresivno ponašanje i u kompeticiji je za hranu i staništa sa zavičajnim vrstama rakova. Zabilježen je i negativan utjecaj na veće beskralježnjake i ribe u ekosustavima koje kolonizira kada stvori velike gustoće populacija.
Prema našim dosadašnjim rezultatima istraživanja, u međimurskim rijekama dominaciju nažalost preuzima invazivni signalni rak, dok na izdvojenim stajaćicama u unutrašnjosti još uvijek nalazimo autohtonog riječnog raka.
Međimurska priroda uskoro kreće u ovogodišnji monitoring u kojem priželjkuje što više pozitivnih rezultata u korist našeg riječnog raka.

piše: Antonio Krušelj