Gubitak staništa divljih oprašivača mogao bi izazvati nestanak čokolade, kave, bučinog ulja ili ugodne pamučne odjeće, a obroci bi postali nedovoljno bogati vitaminima i mineralima. O tome i druigim značajkama očuvanja oprašivača govorila je Sonja Karoglan Todorović, mag.ing. prosp. arch. iz Ekološkog instituta ECOLOGICA iz Zagreba na predavanju održanom u Čakovcu početkom ožujka 2026. godine. Predavanje je organizirala Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode unutar projekta BEE(A)WARE.
Gubitak staništa – najveća prijetnja divljim oprašivačima
U razgovoru s Robertom Radović, suradnicom za komunikaciju i promidžbu istakla je najveći problem u očuvanju oprašivača kako u Hrvatskoj, tako i na području Međimurja:
– Glavni razlog ugroženosti oprašivača upravo je gubitak staništa. Do toga dolazi zbog nekoliko okolnosti. Velik dio povezan je intenzifikacijom poljoprivredne proizvodnje i promjenama u održavanju travnjaka i livada. Neke se površine više ne kose pa zarastaju, dok se druge kose prečesto i intenzivno gnoje, što mijenja biljni sastav. Uz to, urbanizacija također uzima svoj danak. Izgradnjom prometnica, infrastrukture i naselja, nestaju površine pogodne za oprašivače. Ne smijemo zaboraviti ni klimatske promjene koje dodatno utječu na njih.
Medonosna pčela nije jedini oprašivač
* Kada se spomenu oprašivači, većina prvo pomisli na medonosnu pčelu. No, koliko su zapravo važni divlji oprašivači?
– Mnogi oprašivače poistovjećuju s medonosnom pčelom. Važno je naglasiti da je ona zapravo domaća životinja o kojoj ljudi brinu i osiguravaju joj uvjete za život. U svijetu postoji oko 22.000 vrsta oprašivača, a medonosna pčela je samo jedna od njih. U mnogim slučajevima divlji oprašivači imaju čak i veću ulogu u oprašivanju od medonosnih pčela.
* Često se može čuti i da velik broj medonosnih pčela može štetiti divljim oprašivačima. Je li to točno?
– To je istina, iako nije popularno to reći. Medonosne pčele su izuzetno važne, ali treba biti oprezan. Zbog velikog interesa za pčelarstvo i proizvode poput meda, njihov broj raste. Ako pritom imamo problem gubitka staništa, može doći do konkurencije, pa medonosne pčele mogu ugroziti divlje oprašivače. S druge strane, upravo interes za pčele podigao je svijest javnosti o važnosti oprašivača, što je pozitivno.
Savjeti – kako pomoći oprašivačima
* Što pojedinci mogu učiniti kako bi pomogli oprašivačima i povećali bioraznolikost?
– Postoji mnogo toga što svatko od nas može učiniti, ovisno o tome gdje živi i čime se bavi. Poljoprivrednici, primjerice, mogu prilagoditi način košnje – ne prečesto, ali ni prerijetko. Važno je smanjiti korištenje pesticida ili koristiti manje štetna sredstva. U voćnjacima i vinogradima može se smanjiti prskanje i uvesti cvjetne trake koje služe kao staništa za oprašivače. Korisno je postavljati hotele za kukce, ostavljati srušena stabla kao skloništa te dio tla ostaviti nepokrivenim jer se mnoge divlje pčele gnijezde u zemlji. U vrtovima se može saditi raznoliko cvijeće koje cvate od ranog proljeća do kasne jeseni. Dovoljno je i ostaviti jedan dio vrta da ostane „divlji“. Čak i balkon može biti stanište. Već nekoliko cvjetnih biljaka i plitka posuda s vodom mogu napraviti razliku. Gradovi također mogu doprinijeti. Primjerice, sadnjom cvjetnih koridora uz ceste, uređenjem zelenih površina ili školskih vrtova na način koji pogoduje oprašivačima.
Međimurje bilježi pad broja oprašivača, ali i pozitivne pomake
* Kakvo je stanje očuvanosti staništa oprašivača u Međimurju?
– Rekla bih, ni najbolje ni najgore. Problemi postoje, kao i drugdje u Hrvatskoj. Broj oprašivača opada jer se njihova staništa smanjuju. Velik dio travnjaka visoke prirodne vrijednosti se zapušta jer nisu dovoljno produktivni, a poljoprivrednici nastoje maksimalno iskoristiti ono što imaju. Također, uklanjaju se živice koje su vrlo važne za oprašivače. Ipak, postoje i pozitivni pomaci. Projekti poput ovog BEE(A)ware podižu svijest i educiraju javnost. Većina ljudi ima pozitivan stav prema oprašivačima, što daje nadu da će se situacija poboljšati. Jer, ono što ne poznajemo, ne možemo ni čuvati.
Od ekologije u školama do europskih politika zaštite prirode
* Vaš znanstveni rad obuhvaća šire područje. Predstavite svoje trenutačne projekte?
– Moj rad obuhvaća teme povezane s poljoprivredom, zaštitom prirode i okoliša. Trenutačno vodim projekt FarmBioNet u Hrvatskoj, koji se bavi zaštitom prirode u poljoprivredi. Uz to, bavim se i ekološkom poljoprivredom, a u Zagrebu vodim projekt uvođenja ekološke hrane u osnovne škole. Također sudjelujem u razvoju nacionalnih i europskih politika vezanih uz zaštitu prirode i poljoprivredu. Ukratko, sve što je „zeleno“ moj je interes.
Tekst i foto: Roberta Radović
Predavanje je sufinancirano iz projekta „Multidisciplinarno jačanje kapaciteta i razvoj novih rješenja u svrhu očuvanja, zaštite, i povećanja brojnosti ugroženih zajednica divljih oprašivača i medonosne pčele unutar ekosustava“, akronima BEE(A)WARE, sredstvima EFRR-a putem Interreg programa Slovenija – Hrvatska 2021-2027.
