Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode njeguje odličnu suradnju s Astronomskim društvom VEGA Čakovec. Jedna od aktivnosti tog društva jest i objava časopisa VEGA HORIZONTI. Za časopis društva pišu i djelatnici JU Međimurska priroda. U aktualnom izdanju (pogledajte ga i preuzmite OVDJE), objavljen je intervju s Borisom Štromarom i tematika nestanka oprašivača. Donosimo dio razgovora te preporučujemo pratiti web stranicu advega.hr
Mraka se ne treba bojati. Trebamo biti svjesni umjetne svjetlosti u svom okruženju i negativnog utjecaja agresivnog osvjetljavanja. Ima negativan utjecaj na čovjeka, ali i na biljni i životinjski svijet. Svjetlosno onečišćenje je nevidljiv problem koji mijenja prirodu i naš život.
– Umjetnu rasvjetu treba koristiti racionalno. Problem je pretjerano i nepotrebno onečišćenje okoliša umjetnom rasvjetom. Ekološki pristup rasvjeti automatski bi značio veće uštede, kazao je Boris Štromar iz Zagreba, dopredsjednik Udruge za zaštitu noćnog neba „Naše nebo‟ na radionici održanoj za komunalne redare međimurskih jedinica lokalne samouprave. Radionicu je sredinom ožujka organizirala Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode. Gost radionice je uz Štromara bio i Zoran Novak, predsjednik Astronomskog društva “VEGA” Čakovec. Sudjelovali su komunalni redari s područja Međimurske županije odnosno dionici i suradnici Međimurske prirode, a sudomaćin radionice bio je Grad Čakovec. Glavna tema je bila problematika svjetlosnog onečišćenja. Nakon što je Ivana Horvat, viša stručna suradnica za upravljanje projektima predstavila rezultate prve godine provedbe projekta Zlikovci u prirodi te pozitivne primjere kontrole invazivnih stranih vrsta u Međimurskoj prirodi, fokus je usmjeren na temu „Zaštita od svjetlosnog onečišćenja u praksi‟. Razvila se konstruktivna i dinamična rasprava i razmjena iskustava s osvrtom na provedbu Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (NN 14/19).
Razbacivanje rasvjetom
Voditelj radionice Boris Štromar, u istraživanje izvorišta i rješavanja svjetlosnog onečišćenja krenuo je još prije dvadesetak godina, prije svega s namjerom edukacije javnosti. Jer kazao je, taj se problem previše ne opaža, a ima velik utjecaj na prirodu:
– Zainteresirala me ta tematika upravo zbog toga što se svjetlosno onečišćenje u javnosti ne doživljava kao problem. Ne percipira se negativan utjecaj na čovjeka i prirodu. Želim svojim radom doprinijeti očuvanju okoliša. A problem se relativno jednostavno može riješiti. Racionalnim korištenjem količine rasvjete i njezinim intenzitetom, već bi se mnogo postiglo. Kod nas percepcija tehnološkog razvitka još uvijek glasi: što više rasvjete, to smo razvijeniji. Princip je zapravo obrnut. U Njemačkoj izvan naselja ima vrlo malo rasvjete. Ne samo zbog ekološkog principa, već i zbog nepotrebnog trošenja električne energije. Kod nas razbacivanje rasvjetom jako šteti okolišu, a u konačnici, sve mi to porezni obveznici, plaćamo.
Previše svjetla, premalo svijesti
* Zašto se Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja ne primjenjuje?
– Prije svega zbog nerazumijevanja. Ljudi su zbunjeni jer nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima, kao građani. Puno je prijava o smetnjama zbog nepravilnog osvjetljenja. Komunalni redari jedinica lokalnih samouprava nisu dovoljno upoznati sa Zakonom, stoga su radionice i informiranje kao što je bilo ovo u Čakovcu, vrlo korisne.
* Kakva su vaša iskustva kod inicijative predlaganja odgovorne upotrebe rasvjete?
– Svi inzistiraju na uštedama, a većini je zapravo teško shvatiti kako umjetna svjetlost šteti okolišu. Brojnim vrstama životinja, primjerice noćnim insektima, mrak je prirodno okruženje. Nama ljudima noć nije primarno okruženje, svjetlost nam ne smeta, jer spavamo i „baš nas briga‟. Ali, pretjerivanje sa svjetlosti noću brojnim životinjama itekako smeta. Ako nam je preko puta stana ili kuće svjetleća reklama, spašavamo se spuštanjem roleta, ali ptice to ne mogu učiniti. Ptice koje se zadržavaju u urbanom okruženju sve teže podnose svjetlosno onečišćenje. Iako ljudi postaju svjesniji te problematike, sve je to još uvijek nedovoljno.
Reklame bombardiraju
* Svjetlosno onečišćenje uz prometnice osobito na križanjima jest sve veći problem. Kako smanjiti takvo svjetlosno „nasilje‟ ?
– Ti prostori počeli su biti izbombardirani svjetlećim reklamama. Ekrani su sve jeftiniji i dostupniji. U gradovima se srozava kvaliteta života. Na uštrb sigurnosti građana, cvate industrija koja se bavi reklamama i koja često, pogotovo u velikim gradovima, izravno krši zakon. To je velik problem. Postoji otpor da se ovaj trenutačni Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (Narodne novine, br. 114/11.) primjenjuje.
Romantika osvjetljavanja
* U adventsko vrijeme svjetleće dekoracije traju i više od mjesec dana, a u trendu jesu i organizacije festivala svjetlosti. Kakav je vaš stav prema takvim izvorima umjetnog osvjetljavanja?
– Sve je to na neki način uredu: imati osvijetljeno pročelje arhitektonski lijepe zgrade, crkve i sl. Ali, kada bi se držali propisanih ograničenja, onda ne bi došlo do natjecanja tko će imati blještaviju crkvu. Svećenicima će zasigurno biti puno draže da uz lijepo osvijetljenu crkvu vide božji svemir i zvijezde, nego da intenzivna svjetlost zasljepljuje ljude. Prigodne rasvjete su također prihvatljive. Međutim, one ne služe ničemu dok spavamo. Apsurd festivala svjetala je da posjetitelji u gradu zapravo uživaju u ugašenoj rasvjeti. Kada se rade svjetlosne projekcije na zgradama glavnih trgova, tad svi trgovi imaju ugašenu javnu rasvjetu. Romantika je naglašena prigodnim osvjetljenjem.Takvi festivali pokazuju kako neke građevine mogu biti na lijep način osvijetljene. Precizno i maštovito, a opet diskretno, tako da je sve oku ugodno. Ne trebamo „prst u oko‟ kao kad je zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište osvijetljeno stadionskim reflektorima, čime se negira ljepote te građevine.
* U Sloveniji postoje brojni primjeri pravilno osvijetljenih sakralnih objekata ili drugih vrijednih građevina. Kakva je situacija u Hrvatskoj?
– Kod nas uopće nema svijesti o potrebi kvalitetnog osvjetljavanja arhitekture. Kod nas je domet staviti „reflektorčinu‟, pa građevina poprima dojam demonskog objekta, umjesto da je precizno naglašena njezina vrijedna arhitektura. Kod nas ima puno posla za svjetlosne dizajnere. Sve se može osmisliti i postaviti tako da bude moderno i kvalitetno osvijetljeno, bez napadnog blještavila.
* Što može pojedinac učiniti za smanjenje svjetlosnog onečišćenja?
– Treba krenuti od sebe i biti obziran prema susjedima. Imamo li imamo svoje dvorište onda osvjetljavamo svoj dio, a ne susjedov prozor. Ako imamo okućnicu, treba imati na umu da tu žive insekti kojima noću smeta svjetlost. Znamo svi koliko se noćnih leptira skuplja na svjetiljke, pa svjetiljke treba što češće i što ranije gasiti. Ako je pitanje sigurnosti građana, onda je puno bolje napraviti svjetiljke koje imaju senzor na pokret. Velika količina rasvjete nužno ne znači uvijek i sigurnost. Razbojnici nisu supermeni i ne vide u mraku. Ako je sve osvijetljeno susjedi neće obraćati pozornost ako netko prolazi tim dijelom. Ali ako je mrak i netko s baterijskom lampicom hoda naokolo, e onda je to sumnjivo i obratit će se pozornost.
Više pročitajte OVDJE.
Tekst i foto: Roberta Radović
