Divlji oprašivači nestaju tiho, gotovo neprimjetno. Nema naglog nestanka, nema alarma, samo je sve manje zujanja na livadama, u šumama, na cvjetnjacima i u vrtovima. Njihov nestanak možda ne vidimo, ali njegove posljedice osjećat ćemo dugoročno!
Za razliku od medonosne pčele, divlji oprašivači ovise isključivo o očuvanim prirodnim staništima. Njihova staništa postaju jednolična, a mogućnost preživljavanja se smanjuje.
Glavni razlozi nestanka divljih oprašivača su:
– gubitak prirodnih staništa
– intenzivna poljoprivreda
– prekomjerna upotreba kemijskih pesticida
– klimatske promjene
– bolesti i invazivnevrste
U prirodi je sve manje zujanja. Divlji oprašivači nestaju, a s njima i bioraznolikost. Stoga, primijetimo tišinu i učinimo korak, dva da priroda ponovo zazuji!
Nek’ zuji glasnije!
