Uzevši u obzir sve metode monitoringa: metoda zamki, transekta i noćnog pregledavanja debla prosječno se na dan viđalo oko 40 jedinki jelenka. Sveukupno su ulovljene i izmjerene 143 jedinke od kojih su 80 % bili mužjaci. Metodom transekta zabilježena su 183 preleta. Posebnu zanimljivost su predstavljale jedinke koje se hrane smolom starog hrasta i to u velikom broju (na jednom hrastu i do 25 jedinki!).
Jelenak (lat. Lucanus cervus) je vrsta koja najčešće živi u starim hrastovim šumama. To je saproksilna vrsta što znači da mu je život usko vezan uz mjesta gdje su prisutna stara i trula stabla. Kao ličinka jelenak živi oko 3 – 6 godina izvan pogleda ljudi hraneći se trulim korijenjem i deblima u raspadu te ima izuzetno važnu ulogu u procesu kruženja tvari u prirodi. Jelenak kao odrasla jedinka živi tek nekoliko tjedana. U razdoblju njihove najveće aktivnosti, dakle u lipnju i početkom srpnja obavlja se monitoring jelenka u skladu s nacionalno propisanim programom.
Sl. 1 (lijevo) Mjerenje ulovljenih jedinki
Sl. 2 (desno)
Označavanje mjerenih jedinki
Monitoring se provodio u šumi Čep (područje Ekološke mreže tj. Natura 2000 područje) koja se nalazi u Općini Nedelišće, u dijelu šume starom 106 godina. Voditeljica monitoriga bila je Ivana Rojko, mag.educ.biol. Zabilježen je izniman broj jedinki bilo metodom postavljenih zamki živolovki ili metodom transekta. Monitoring se obavljao u razdoblju od 20 dana u kasnim večernjim satima kada jelenci najčešće lete. Sveukupno su ulovljene i izmjerene 143 jedinke od kojih su 80 % bili mužjaci. To nije čudno jer u ovom razdoblju ima više mužjaka koji su aktivniji od ženki, a najčešće su u potrazi za partnericom ili hranom. Najveći zabilježen mužjak je imao ukupno 78 mm, a gornje čeljusti su mu bile duljine 32 mm. Veličina ženki se kretala između 29 – 43 mm s čeljustima prosječne veličine od 4 mm. Iako su veličinom ženke puno manje i s manjim čeljustima njihov ugriz je puno bolniji.
Sl. 3 Parenje jelenka pri čemu je vidljiv spolni dimorfizam
Metodom transekta zabilježena su 183 preleta. S obzirom na njihovu sveukupnu veličinu i veličinu gornjih čeljusti jelenci su nespretni letači i lako posluže kao poslastica raznim pticama. Posebnu zanimljivost su predstavljale jedinke koje se hrane smolom starog hrasta i to u velikom broju (na jednom hrastu i do 25 jedinki!). Uzevši u obzir sve metode, dakle: metoda zamki, transekta i noćnog pregledavanja prosječno se na dan viđalo oko 40 jedinki jelenka. Uz jelenka (lat. Lucanus cervus) na području šume Čep zabilježena je još jedna Natura 2000 vrsta, a to je hrastova strizibuba (lat. Cerambyx cerdo).
Sl. 4 (lijevo) Metoda noćnog pregledavanja debla
Sl. 5 (desno)
Metoda zamki
Ovim putem zahvaljujemo i ovogodišnjim dojaviteljima nalaza jelenka s područja Međimurja: Damiru Novaku, Dini Bašek i Tomislavu Ključariću. Njihovi nalazi prosljeđeni su u centralnu bazu nalaza jelenka za RH. Ukoliko Ste i Vi vidjeli jelenka, još uvijek nam možete dojaviti nalaz.
Tekst: Ivana Rojko, mag.educ.biol. i dr.sc. Mihaela Mesarić
Fotografije: Ivana Rojko, mag.educ.biol., dr.sc. Mihaela Mesarić i mr.sc. Siniša Golub
