Zahvaljujući suradnji Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode s udrugom za zaštitu divljih životinja (AWAP) sredinom travnja prvi put je na području Međimurske županije organizirano puštanje na slobodu nekoliko vrsta ptica. Na tajnoj lokaciji uz Muru nakon oporavka u oporavilištu puštena su u prirodna staništa četiri škanjca mišara, pet kukuvija i šumska sova. Zoran Horvat voditelj Centra za zbrinjavanje divljih životinja AWAP iz Kraja Gornjeg, mjesta kod Zaprešića, koordinirao je puštanje ptica uz suradnju djelatnika Međimurske prirode. O prihvatu ozlijeđenih ptica u oporavilište i radu udruge AWAP je kazao:
– Počeli smo raditi 2003. godine. Godišnje primimo između 700 i 800 životinja koje pokušavamo rehabilitirati i pustiti ih u prirodu. Većinu ih uspijemo spasiti. Najviše na oporavak pristižu ptice, uglavnom grabljivice, zatim sove i rode. Dakle, ptice koje su u prirodi najmnogobrojnije, kao što su kukuvije, male ušare, škanjci, u najvećem broju dolaze do nas. One koje su u prirodi rijetke, rijetko i dolaze do nas.
Učinkovita suradnja
Većina dojava stiže od djelatnika s terena, čuvara prirode, ističe Horvat te naglašava odličnu suradnju sa županijskim Ustanovama:
– Dojave o ugroženim pticama dolaze preko Javnih ustanova za zaštitu prirode, veterinarskih stanica, privatnih nalaznika, dakle na sve moguće načine. Imamo odličnu suradnju sa svim hrvatskim Javnim ustanovama za zaštitu prirode. Životinje nam uglavnom dovoze nadzornici i čuvari prirode Javnih ustanova.
Radeći godinama na oporavku ptica Horvat brzo opaža hoće li se puštene ptice prilagoditi prirodnom staništu:
– Kod prihvata ptice predsjednica udruge Ingeborg Bata, koja je inače veterinar, pregleda pticu, određuje ako treba liječenje, operacija i nešto slično, odnosno daljnji postupak s pticom. Nakon veterinarskog tretmana ptica dolazi u oporavilište gdje se ponovo uspostavlja letna kondicija te se vraćaju u formu uz dobro hranjenje. Ako se radi o mladim pticama, znači o pticama koje su došle do oporavilišta kao bebe, pokušavamo ih naučiti na plijen koji će morati sami loviti. Kad su ptice oporavljene, vraćaju se u svoja staništa gdje će se brzo vratiti svom prirodnom okruženju.
U oporavilište stižu i rijetke vrste
Horvat iznosi podatke o broju ptica koje na godišnjoj bazi stignu do Centra za zbrinjavanje divljih životinja AWAP:
– Godišnje pustimo na slobodu oko 70% primljenih ptica. U prosjeku godišnje primimo oko 300 ptica koje su strogo zaštićene vrste. Također zbrinjavamo i nezaštićene vrste, tako da u prosjeku godišnje primimo ukupno oko 800 ptica. Jedne godine smo primili orla krstaša. Na oporavak stižu i ptice koje nisu česte, tako da smo imali sive sokolove, sokola lastavičara i stepskog sokola. Sve češće nam dolazi i velika ušara, a u oporavilištu smo imali i močvarnu sovu. Emotivno prihvaćam svaku spoznaju kad imamo potvrdu da se ptica koja je puštena na slobodu viđena. Prije smo radili i prstenovanje, pa smo ih mogli pratiti. Sada se prstenovanje ne radi zbog tehničkih razloga. Imali smo jedne godine slučaj kad je beba vjetruša koja je stigla k nama u oporavilište bila malena kao pilić. Othranili smo je i pustili na slobodu u Varaždinu. Nađena je nakon dvije godine. Nažalost udario ju je automobil na Dravskom mostu, što znači da je bilo uspješno njezino puštanje u prirodu, Nažalost, druga je stvar činjenica što je stradala, ali znači da je ciklus zatvoren i da se ptica prije toga dobro prilagodila uvjetima života u prirodi. To su pokazatelji da sve što radimo ima smisla.
Za kraj razgovora Horvat naglašava i nedostatak kadrova koji pomažu proces oporavka ptica i drugih životinja.
– Od volontera nažalost nismo imali nikad puno koristi. Trebali bi imati i zaposlene ljude, ali nažalost financijska sredstva nam ne dozvoljavaju. Trebali bi i novu tehničku infrastrukturu, vozila i opremu. Probali smo se javiti i na određene projekte koji nažalost nisu prošli.
