Različitim programima 23. rujna obilježava se Međunarodni dan rijeke Drave kako bi se javnost senzibilizirala o potrebi zaštite dravske regije. Javna ustanova Međimurska priroda predstavlja udrugu koja se bavi upravo promicanjem prirodnih vrijednosti i tradicijiskim djelatnostima rijeke Drave.
Nenad Lukša: – Zlato se smjelo ispirati svega tri metra od obale
O ispiranju dravskog šljunka kroz književnu poetiku pisao je Kalman Mesarić u romanu Dravom zlato plovi (1973.) godine. Međimurci su odlazili na rijeku gdje su mukotrpno radili, premećući i ispirući kilograme i kilograme šljunka u hladnoj dravskoj vodi u potrazi za zrncima zlata. Za tek pokoji gram bili su potrebni dani, pa čak i tjedni. Krešimir Pavlic autor je knjige “Ispiranje zlata u Međimurju” što je još jedan vrijedan spomenik žuljevitom životu ispirača zlata s Drave i međimurskoj prirodi. Vještina zlatarenja prenosila se s koljeno na koljeno najviše u obiteljima u Svetoj Mariji, Donjem Mihaljevcu, Donjoj Dubravi i Donjem Vidovcu. Ispiranjem zlata bavilo se čak 250 parova ispirača zlata.
Danas više živućih ispirača zlata nema. Kako se spomen na zlatarenje koje je hranilo brojne obitelji Donjeg Međimurja ne bi ugasio osnovana je udruga čuvara ispiranja zlata temeljem inicijative nekoliko žitelja donjomeđimurskog kraja. Udruga je nazvana Moto nautički klub „Vidovski zlatari‟. U Centru za posjetitelje Med dvemi vodami u Križovcu u galeriji Drava u obliku postamenta ponosno stoji jedan od posljednjih ispirača zlata u Međimurju, japica Matej Horvat iz Donjeg Vidovca. Unatoč mukotrpnom poslu ispiranja zlata doživio je 96 ljeta i bio niz godina glavni promotor načina dobivanja zlata iz sitnih listića zlata koji su Dravom u Međimurje stizali iz alpskih žila.
Tristogodišnja škrinjica
Nenad Lukša iz Donjeg Vidovca predsjednik je udruge „Vidovski zlatari‟. Udruga je sudjelovala 11. rujna na manifestaciji „Dani zlata i tradicionalnih zanata‟ i posjetitelje podsjetila na ovu tradicionalnu djelatnost Donjeg Međimurja. U razgovoru s Lukšom saznali smo za škrinjicu staru gotovo tri stoljeća:
– U ruci imam škrinjicu staru 300 godina. Došla je iz moje obitelji, od pradjeda i prabake, sasvim slučajno. Nitko ispočetka nije obraćao pažnju na nju nego tek dok se zadnjih godina populariziralo ispiranje zlata shvatili smo što u kući i rukama imamo. Kutijica je jako vrijedna i rado je pokazujemo na ovakvim manifestacijama. Ispirači zlata u mojoj obitelji su bili moj pradjed, zatim djed Franjo Matulin, a partner mu je bio Mijo Dobranić. Ljudi našoj udruzi još uvijek donose predmete iz vremena zlatarenja. Svakim predmetom koji nam se pokloni upravlja naša udruga, mi ga čuvamo i održavamo. Uzmemo podatke vlasnika i zabilježimo ga u arhivi predmeta.
Povelja carice Marije Terezije
Predsjednik udruge Lukša kazao je kako se sjeća različitih priča starijih kad su govorili o doživljajima kad su odlazili ispirati zlato:
– Djed mi je pričao kako se zlato najčešće koristilo za izradu zuba. Tek radeći kroz udrugu smo shvatili u što smo zagrebli. Prijašnjih godina organizirali smo i demonstraciju zlatarenja na samom sprudu. Grupe smo čamcima odvezli na sprud, međutim kod takvih prezentacija pojavljuje se sigurnosni problem u organizaciji. Danas lokaliteta pogodnih za ispiranje nema mnogo, svega dva tri na potezu Sveta Marija – Legrad. Prezentacije su složene iako se čine jednostavne. Koristi se najprimitivnija oprema, ali je sofisticirana. Mora joj se posvetiti pažnja i znati njome rukovati.
Poveljom carice i kraljice Marije Terezije iz 1749. godine bilo je uređeno ispiranje zlata. Imamo kopiju originala i njegov prijevod. Zanimljivo je da se zlato smjelo ispirati tri metra od obale. Za ispiranje se plaćao porez. Za zlato se kaže da ima 24 karata, ali u prirodi ništa nije sto posto. Naša kuglica zlata ima 22.5 karata.
Udruga „Vidovski zlatari‟ će 3. siječnja 2022. godine obilježiti 11 godina djelovanja. Trenutno ima oko 160 članova. Osim očuvanja tradicije ispiranja dravskog zlata, članovi se bave sportovima na vodi i očuvanjem dravskog okoliša.
