Za mnoge riblje vrste područje njihovog stvarnog rasprostranjenja nije sasvim poznato, a u otkrivanju spomenutog svakako ne pomaže činjenica da je njihov vodeni životni prostor nepristupačan, npr. muljevit i obrastao gustom vegetacijom. Takav je i slučaj s piškurom ili čikovom (Misgurnus fossilis), strogo zaštićenom slatkovodnom ribom čiju su rasprostranjenost ovog kolovoza istraživali ihtiolozi tvrtke BIOTA iz Zagreba.
Prepoznatljiv po svom izduženom tijelu sa sitnim ljuskama i prugama te 5 pari brčića oko usta, piškur obitava u stajaćim ili sporotekućim vodama srednjih i donjih tokova rijeka. Naime, hrani se pridnenim beskralježnjacima i mekušcima koji se nalaze na muljevitom dnu, a koje može pronaći pomoću brčića, dok je vodeno bilje jako bitno u razdoblju njegovog razmnožavanja – ženke piškura veću količinu ikre odlažu na vodenom bilju. Ne smetaju mu veće oscilacije u temperaturi i količini kisika u vodi, a sušna razdoblja često preživljava ukopavajući se u mulj, i to do 50 cm dubine. U tom slučaju ima sposobnost gutanja atmosferskog zraka iz kojeg uzima kisik, a višak zraka izlazi kroz analni otvor. Zato kažemo da je to riba koja ispušta vjetrove!
Istraživanje piškura u Međimurskoj županiji
U sklopu Riverside projekta ihtiolozi tvrtke BIOTA provode aktivnost kartiranje piškura na području Međimurske županije. Obišli su nekoliko lokacija na potocima i kanalima oko naselja Donji Kraljevec, Goričan, Sveti Martin na Muri i Mursko Središće, na kojima su pomoću metode elektroribolova pokušali pronaći i uloviti piškura, što im je i pošlo za rukom na jednoj od lokacija.
Osim piškura, na nekoliko su lokacija pronašli crnku i koljušku, vrijedne i također strogo zaštićene vrste te vijuna i pijora. Sve su ulovljene jedinke izmjerene i izvagane te vraćene u vodotok iz kojeg su izvađene.
Vrstu piškur ugrožavaju procesi prilikom kojih dolazi do nestajanja staništa u kojima žive, od kanaliziranja rijeka zbog čega dolazi do nestajanja poplavnih područja do isušivanja i zarastanja močvarnih staništa i mrtvaja u kojima obitava. Veliki problem predstavlja i onečišćenje voda te unos alohtonih ribljih vrsta, osobito onih koji preferiraju stajaće vode, poput crnog somića, sunčanice i babuške. Neke od mjera koje bi mogle pomoći piškuru bi svakako bile sprječavanje zarastanja i onečišćenja staništa u kojima živi te sprječavanje unosa prije spomenutih alohtonih ribljih vrsta.
Istraživanje je i dalje u tijeku, a o novim rezultatima uskoro!
Autor teksta: dr. sc. Dušan Jelić, BIOTA
