Svake godine zadnjeg vikenda u kolovozu obilježava se međunarodna noć šišmiša. Cilj je podizanje svijesti javnosti o potrebi i važnosti zaštite šišmiša te razbijanje brojnih predrasuda i neznanja ljudi o toj važnoj skupini sisavaca koji lete.
Dosad je na Zemlji zabilježeno više od 1400 vrsta šišmiša, oni čine petinu ukupnog broja sisavaca na svijetu i jedna su od najugroženijih skupina sisavaca.
Najčešći razlozi smanjenja populacija su uništavanje staništa u kojima love i skloništa u kojima obitavaju. Većina vrsta šišmiša ima samo jedno mlado godišnje, a postotak smrtnosti novorođenih iznosi i više od 50 posto pa se populacije pojedinih vrsta vrlo teško oporavljaju. Ugroženi su i zbog prekomjerne upotrebe pesticida u poljoprivredi i šumarstvu koja uništava kukce – njihovu hranu, zbog krčenja šuma, zagađenja vode, zraka i tla, kanaliziranja vodotoka, svjetlosnog zagađenja, ekstremnih vremenskih nepogoda učestalijih zbog klimatskih promjena, neprimjerene obnove građevinskih objekata i uznemiravanja u skloništima, smrtnosti na cestama, a u zadnjih dvadesetak godina velika smrtnost šišmiša bilježi se na području vjetroelektrana.
Globalno, stotine vrsta šišmiša hrani se nektarom i plodovima i ima važnu ulogu u oprašivanju i rasprostranjivanju sjemenki, iznimno važnoj usluzi ekosustava koju priroda besplatno daje čovjeku i koja je preduvjet za uspješan proces nastanka hrane. Mango, avokado, banane samo su neki od plodova koji nastaju zahvaljujući šišmišima. Manje je poznata činjenica da šišmiši jedu nametnike koji napadaju stablo kakaa i time pridonose njegovom uspješnom uzgoju i rastu kao i proizvodnji čokolade.
Šišmiši koji žive u umjerenom pojasu pa i u Hrvatskoj hrane se muhama, komarcima, moljcima. Predatori su kukaca i neizostavni su u kontroli populacija kukaca, od kojih su mnogi štetnici u poljoprivredi i šumarstvu pa šišmiše smatramo i prirodnim insekticidima. U prosjeku jedan šišmiš na noć pojede oko tri tisuće kukaca. Bioindikatori su zdravih ekosustava i zdrave prirode, jer brojnost vrsta i populacija šišmiša znači da je i okoliš u kojem žive i opstaju zdrav, otporan i stabilan.
Često su ljudi u strahu da šišmiši prenose bjesnoću i druge opasne bolesti. Budući da europske vrste šišmiša zbog svog načina života rijetko dolaze u kontakt s drugim životinjama koje su prenosioci bjesnoće te se ne hrane mesom, bjesnoća je u njih izuzetno rijetka pojava!
Monitoring šišmiša
I ove je godine Međimurska priroda radila redoviti monitoring porodiljnih kolonija šišmiša u nadzemnim objektima Međimurske županije. Rezultati pokazuju stabilno stanje populacija šišmiša što možemo zahvaliti uspješnom suživotu s ljudima.
Tijjekom ljeta provedeno je i istraživanje šišmiša u području ekološke mreže Mura čime smo proširili saznanja o brojnosti vrsta šišmiša u Međimurju. U nastavku nekoliko fotografija s ovogodišnjeg terena.
