Kad se u zaštićenom području pojave gomile otpada, razbacane boce ili ostaci građevinskog materijala, građani se s pravom pitaju kako je to moguće i tko je odgovoran. U javnosti se pritom često prozivaju javne ustanove za zaštitu prirode, uz pitanje zašto ne spriječe ili ne uklone smeće iz prostora kojim upravljaju. Iako je takva reakcija razumljiva, ona proizlazi iz česte, ali pogrešne pretpostavke da su priroda i okoliš isto te da je zbrinjavanje otpada dio poslova zaštite prirode.
Priroda nije isto što i okoliš
U zakonodavnom smislu ta dva pojma jasno su razdvojena. Zaštita prirode odnosi se na očuvanje biljnih i životinjskih vrsta, njihovih staništa, ekosustava, krajobraza i prirodnih procesa. Javne ustanove za zaštitu prirode osnovane su upravo s tom zadaćom: da čuvaju vrijednosti zbog kojih je neko područje proglašeno zaštićenim. Njihov je posao briga o prirodi, a ne upravljanje posljedicama ljudskog nemara.
Otpad, s druge strane, pripada području zaštite okoliša. Riječ je o sasvim drugom skupu propisa i nadležnosti koji obuhvaćaju gospodarenje komunalnim i drugim vrstama otpada, sprječavanje onečišćenja te sankcioniranje nezakonitog odlaganja. Upravo zato javne ustanove za zaštitu prirode nemaju zakonske ovlasti ni obvezu organizirati sustavno čišćenje otpada, uklanjati divlja odlagališta ili provoditi nadzor nad odlaganjem smeća.
Tko je stvarno nadležan?
Za takve su poslove prvenstveno odgovorne jedinice lokalne samouprave. Općine i gradovi dužni su uspostaviti i provoditi sustav gospodarenja otpadom na svom području, organizirati čišćenje javnih površina i postupati putem komunalnog redarstva kada se otpad nepropisno odlaže. Kada netko baci smeće u šumu, na livadu ili uz rijeku, pa i unutar zaštićenog područja, riječ je prije svega o komunalnom i okolišnom problemu koji se rješava na lokalnoj razini.
Uz lokalnu samoupravu, ključnu ulogu ima i inspekcija zaštite okoliša u okviru Državnog inspektorata. Inspekcija je ovlaštena utvrđivati prekršaje, izricati kazne te naređivati uklanjanje otpada i sanaciju prostora. Ona je ta koja provodi zakon kada se otpad odlaže nezakonito, bez obzira na to nalazi li se na zaštićenom ili nezaštićenom području.
To, naravno, ne znači da javne ustanove za zaštitu prirode nemaju nikakvu ulogu u situacijama kada se smeće pojavi u prirodi. Ako otpad ugrožava zaštićene vrste ili staništa, one su dužne reagirati, upozoriti nadležna tijela i sudjelovati u pronalaženju rješenja. Često sudjeluju i u preventivnim aktivnostima, poput edukacije posjetitelja ili planiranja mjera koje smanjuju rizik od onečišćenja. No njihova je uloga posredna i stručna, a ne komunalna ili inspekcijska.
Problem nastaje kada se odgovornost prebaci na pogrešnu adresu. Očekivanje da će ustanove za zaštitu prirode rješavati smeće dovodi do rasipanja energije, nezadovoljstva i neučinkovitosti. Umjesto toga, potrebno je jasno razlikovati tko je za što zadužen i inzistirati da svaka institucija obavlja svoj posao.
Ako želimo čistu i očuvanu prirodu, rješenje nije u prozivanju onih koji štite prirodne vrijednosti, nego u dosljednoj provedbi propisa o otpadu. To je zadaća lokalne samouprave i inspekcije zaštite okoliša. Tek kada sustav funkcionira na pravim temeljima, može se očekivati stvarni pomak – i manje smeća ondje gdje mu mjesto sigurno nije.
Što ja mogu učiniti?
U tom kontekstu važno je spomenuti i alat koji stoji na raspolaganju građanima. Riječ je o Evidenciji lokacija odbačenog otpada (ELOO), službenom sustavu putem kojeg se mogu prijaviti mjesta na kojima je uočen nepropisno odbačen otpad ili smeće u prirodi. Takve prijave omogućuju da informacija dođe do nadležnih tijela, prije svega jedinica lokalne samouprave i komunalnih redara, koji su zaduženi za daljnje postupanje. Kako bismo građanima olakšali sudjelovanje i potaknuli prijavljivanje, na našim smo internetskim stranicama postavili izravnu poveznicu za prijavu odbačenog otpada. Na taj način svatko može jednostavno i brzo prijaviti uočeni problem te doprinijeti čišćem i očuvanijem prostoru, uz jasno poštivanje zakonskih nadležnosti i odgovornosti.
Za one koji žele znati više: Otpad ili smeće
Otpad je zakonski definiran pojam koji obuhvaća sve tvari i predmete koje posjednik otpada odbacuje ili namjerava odbaciti, bez obzira na to jesu li pravilno zbrinuti ili ne. Smeće je kolokvijalni izraz koji najčešće označava nepropisno odbačen otpad u prostoru, odnosno otpad koji je zbog neodgovornog postupanja postao vidljiv problem. U tom smislu svako smeće jest otpad, ali svaki otpad nije smeće. Ako se otpad pravilno odvoji, prikupi i obradi, on postaje sirovina ili predmet oporabe. Kada završi razbacan u šumi ili uz cestu, tada ga u svakodnevnom govoru nazivamo smećem – i tada postaje i okolišni problem.
