Odmah u poantu: Konačno kreće projekt kojim će se revitalizirati 8 hektara pašnjaka uz Muru u Međimurju te pritom oformiti ergela međimurskog hladnokrvnog konja! Nakon dvije godine čekanja, početkom kolovoza dočekala nas je radosna vijest o odobrenju projekta pod nazivom: “Rehabilitacija krajobraza i zaštita biološke raznolikosti u okviru suradnje unutar prekograničnog područja Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav”. Projekt će od rujna 2014. do studenog 2015. biti financiran iz fonda IPA HU-HR, a provodit će se na području čak šest hrvatskih županija te u Nacionalnom parku Dunav-Drava u Mađarskoj.
U vrijeme kad su zavičajne pasmine obitavale na zavičajnim staništima, po gmajnama su rasle zavičajne svojte biljaka. Nakon II. svjetskog rata, traktori su polako zamjenili krave i konje, a industrijska poljoprivreda ovladala je nekoć pastoralnim krajolicima. Pritom se negdje i nekako zagubio osjećaj za zavičajne vrijednosti, a financijski profit je postao mjerilo uspjeha. Povrh toga, globalizacijski procesi donijeli su u staništa neke svojte kojih tu do prije nekoliko desetljeća nije bilo (ambrozija, zlatošipka, signalni rak, itd.), pa danas imamo sliku prostora kakvu naši preci prije samo tri-četiri generacije nisu mogli niti zamisliti.
No, kako bi se neke stvari dovele u red, u Europi živi trend vraćanja autohtonih pasmina na pašnjake, pa smo na valu tog trenda prije dvije godine osmislili projekt kojim ćemo pokušati ostvariti najmanje tri cilja. To su:
- obnova prirodnih staništa kroz tradicionalne prakse i metode (pašarenje)
- očuvanje i spašavanje od izumiranja međimurske zavičajne pasmine hladnokrvnog konja
- sprečavanje širenja stranih invazivnih biljnih svojti na staništima u zaštićenom području Regionalnog parka Mura-Drava.
Barem na ograničenom području od 8 hektara, a nakon toga će se pokazati da li taj model može biti valjan i za sve koliko-toliko prirodne pašnjake u Međimurju. Takvih pašnjaka još uvijek ima, ali su zbog nezgodnog spleta lokalnih okolnosti često “ničiji” odnosno prepušteni nemilosti onih kojima ništa nije sveto. Znate o čemu pričam; ilegalni iskop mineralnih sirovina, odlaganje otpada, itd.
Projekt će imati i brojne dodane vrijednosti, od kojih se neke u ovom trenutku ne mogu niti percipirati. Od onih koje možemo zamisliti svakako jest prilika da nove generacije Međimuraca vide blago na ispaši i da zamisle sliku svojeg zavičaja nekad, u ne tako davnoj prošlosti. A tu je i uvijek popularni održivi turizam koji se veže uz zaštićena područja.
Prije zaključka, moram istaknuti i ovo: Projekti ne padaju s neba! I za ovaj projekt bilo je potrebno puno znanja, rada, truda, vizije i dobre volje svih subjekata, kako bi početkom rujna s operativnom provedbom krenuo tako željeni projekt. Tko je sve doprinio razvoju ideje koja je u konačnici pretočena u projekt? Saznat ćete uskoro, čim projekt i službeno krene.
Zaključak: Europa je prepoznala međimurske zavičajne vrijednosti i odlučila financirati projekt kojim će se međimurska prirodna baština revitalizirati u poželjno stanje o kojem svi pričamo zadnja dva-tri desetljeća, ali dosad nismo imali financijske i operativne snage da to sami provedemo u djelo. Srećom, vrijedni su uzgajivači međimurskog hladnokrvnog konja održali pasminu od izumiranja, a projektom iz ovog napisa će se konačno pokazati koliko je Međimurcima stalo do očuvanja zavičajnog blaga.
autor teksta i fotografija: Siniša Golub, ravnatelj ustanove
*) kolumna je rubrika započeta u siječnju 2014., a autor obrađuje aktualne teme iz domene zaštite prirode u Međimurju i Hrvatskoj
