Ožujak je mjesec u kojem počinje pojačana ljudska aktivnost na otvorenom. Ujedno, to je i mjesec u kojem obilježavamo značaj Vode i Šume. Svi su resursi bitni za čovjeka, ali bez vode i šume života nema. Pa ipak, u ludom ritmu svakodnevice, to često zaboravljamo. Evo podsjetnika na značaj vode i šuma u Međimurju.
Svaki dan je dan vode, ali u godišnjem hodu kroz kalendar obilježavamo ga 22. ožujka počevši od 1993. godine. UN time stavlja fokus na svježu tj. pitku vodu i na činjenicu ograničenosti tog resursa na planetu Zemlji. Pitka voda je podjednako ograničeni kao i nepravilno raspoređeni resurs, i svakako zaslužuje svoj spomendan barem jednom u godini.
U županijama koje obiluju vodom, poput Međimurske, teško je pojmiti nestašicu pitke vode ili scenarije u kojima bi stalna žeđ pokrenula migracije epskih razmjera. Ovdje još uvijek razmišljamo kako se obraniti od vode tj. od poplava ili kako vodu kroz navodnjavanje upregnuti u poljoprivredu. No nestašica vode i posljedične migracije stanovništva za neke dijelove svijeta nisu fikcija ni znanstvena fantastika. Kako kroz cijelu povijest čovječanstva, tako i danas, ljudi naseljavaju predjele gdje je pitka voda dostupna svakodnevno i u dostatnim količinama. U protivnom, ako vode nema, ljudi ne naseljavaju ili migriraju dalje, tamo gdje vode ima. Zvuči sasvim logično, ali onima koji svoj dom moraju napustiti jer je nestalo vode – to i nije tako jednostavna životna situacija. A događa se češće nego bismo mi Međimurci pomislili.
Jer, nama je voda poput zraka, nešto toliko prirodno i samorazumljivo da uopće ne pomišljamo kako je jednog dana možda neće biti. To je direktno vezano uz kapacitete zemaljskih ekosustava da pročišćavaju i rastućem broju ljudi isporučuju pitku vodu. Zasad nam naša vodocrpilišta osiguravaju vodu odlične kakvoće u količinama koje tražimo, ali dokle? Tome služi 22. ožujka, naime, da taj „dokle“ uvijek imamo na radaru kao mogućnost.
Osobno, raduje me što u brojnim hrvatskim županijama nalazim izvore s kojih vodu mogu piti direktno, bez bojazni od zaraze ili otrovanja. Prošao sam dosta svijeta i znam da takvu blagodat nemaju ljudi svih meridijana. Također, pitka voda koju u Međimurju dobivamo kroz javni vodovod jedna je od najboljih u Hrvatskoj, i na tome trebamo biti zahvalni ljudima koji naše novce više od 70 godina pametno ulažu u sustav vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Kao i po mnogim drugim pitanjima, i po tome smo ispred drugih svjetskih regija ili hrvatskih županija. Zato treba odati poštovanje i ljudima koji brinu o tome da u Međimurju imamo vode na dodir slavine. Nije to mala stvar, čak ni u današnjem svijetu i vremenu.
Bez obzira koja je (ovo)godišnja tema Svjetskog dana voda i pod kojim ga geslom obilježavamo, treba se prisjetiti da je kvaliteta voda često direktno vezana uz stanje šuma u nekoj regiji. U tom smislu, u Međimurju bismo podjednaku pažnju trebali pridavati šumama kao što pridajemo vodi, ako želimo da i naši potomci u petoj ili sedmoj generaciji imaju vodu kakvu mi danas imamo. Zato, ne zaboravite da se 21. ožujka obilježava kao Svjetski dan šuma. Posadite ovaj tjedan sadnicu neke autohtone biljke i zalijte ju izvorskom vodom. Za svoju djecu i za djecu njihove djece. Živjeli!
autor teksta: mr.sc. Siniša Golub, ravnatelj ustanove
*) kolumna je rubrika započeta u siječnju 2014., a autor obrađuje aktualne teme iz domene zaštite prirode u Međimurju, Hrvatskoj i svijetu. Kolumna ravnatelja ne odražava službene stavove politike zaštite prirode u RH, nego iznosi osobni pogled djelatnika u sustavu zaštite prirode RH.
