Najaktivniji period u (svakoj) godini
Period od Svjetskog dana voda (22. ožujka) pa do Dana zaštite okoliša (05. lipnja) svake je godine najaktivniji period u djelatnosti zaštite prirode. Osim proljetnog buđenja i velike ljudske aktivnosti u prirodi, nekako se u ovaj kvartal poslože i brojne druge aktivnosti i radne zadaće koje je potrebno provesti. Sve službe Javne ustanove u pravilu rade više od propisanih osam sati kako bi se obavilo sve što je potrebno, ali još važnije – ono što je nužno da bi prirodni procesi i dalje bili neometani.
Tako je svake godine, bez izuzetka.
Obilježavanje Svjetskog dana voda (22. ožujka), zatim Međimurski dan rijeke Mure (18.04.) pa Dan planeta Zemlje (22.04.) i najvažniji datum u godini – 22. svibnja: Dan zaštite prirode u RH. U međuvremenu, tu je prenošenje vodozemaca preko prometnica, akcija u kojoj pomažemo udrugama u realizaciji ove vrijedne ideje očuvanja bioraznolikosti na lokalnoj razini.
Nekako se u taj kvartal “ubacio” i povećani interes medija za teme iz zaštite prirode, a počinje i turističko posjećivanje zaštićenih područja. Dakle, potrebno je “servisirati” veliki broj korisnika, pri čemu je važno da se lokalna priroda ispravno interpretira u globalnom kontekstu.
Ergela međimurskog konja ulazi u svoju proljetnu fazu; kobile se počnu tjerati, pašnjak zazeleni svježom travom, broj posjetitelja je veći iz dana u dan. Novi izazovi svakog dana. Naiđu volonteri koji bi željeli raditi s konjima, netko ih treba uputiti u sve te posebnosti rada sa živim bićima čija je jedina zadaća živjeti i održavati izvorno stanište u prirodnom stanju. Popunjavanje zaliha hrane, redovna veterinarska skrb, promidžba zavičajne baštine, uvijek neki popravci… Kad o tome čitate ili gledate u medijima, znajte da je to projekt koji bi mogao (da ne pišem: trebao) biti zasebna institucija, naime, toliko je tu posla i specifičnih zadaća. Ipak, sretni smo jer smo odradili i još uvijek odrađujemo posao koji nijedna druga međimurska institucija nije uspjela u zadnjih tridesetak godina pričanja o tome.
Monitoring. Zvuči jednostavno – kročiš prirodom i brojiš sve te kockavice, sase, bijele i crne rode, žune i djetliće… No, broj pojedinih vrsta koje treba pratiti je svake godine sve veći, a resursi gotovo isti kao i prije pet godina. Strast je ono što pokreće zaštitara prirode; strast i spoznaja da obavlja netipični posao, gotovo pa misiju s ciljem općeg javnog dobra – čuvanja prirode i osiguravanja nesmetanog pružanja usluga ekosustava koje očuvana priroda daje čovjeku. Pa makar ta misija uključivala i brojne službene obrasce koje treba popuniti da bi monitoring bio potpun, služben i cjelovit 🙂
EU projekti. Svatko tko je barem malo zagazio u to područje shvaća opširnost teme. To je svojevrsna struktura dugog trajanja što guta veliki dio vremena, energije, kreativne snage i iziskuje predanost kakva se teško može svrstati u klasičnu definiciju birokracije. U svakom slučaju, uvijek žongliramo s barem dva EU projekta, bilo u pripremi ili u provođenju. Istina, ti projekti donose dodanu vrijednost cijelom Međimurju, vrijednost koja vrijedi i traje (koliko god to obično zvučalo). Ono što ostaje nevidljivo/nezamijećeno jesu, primjerice, stotine e-mailova na koje treba odgovoriti svakog tjedna, nabave po EU procedurama, pripremanje aktivnosti, izvještavanje donatora, koordinacija s partnerima, probijanje kulturoloških barijera i borba s rokovima … i to u svim fazama životnog ciklusa projekta: od prve sirove ideje do zadnjeg-zadnjeg izvješća. You live You learn – kako lijepo kaže izreka.
I tako dalje, svakog dana novi izazovi. Pored redovnih zadaća uvijek se promišlja i o onome što u posljednjih pedesetak godina nije pokrenuto, a trebalo bi zaživjeti. Kreiraju se ideje o novim knjigama i drugim publikacijama, o novim mini-projektima uključenja lokalnih zajednica u zaštitu prirode, o suvenirima kojima bismo svijetu pokazali što imamo, o predavačima koje moramo ugostiti u Križovcu i čiji rad treba pokazati publici u Međimurju… Period aktivnosti u zaštiti prirode nikad ne prestaje, a u ovom dijelu godine dolazi do usijanja.
autor teksta: mr.sc. Siniša Golub, ravnatelj ustanove
*) kolumna je rubrika započeta u siječnju 2014., a autor obrađuje aktualne teme iz domene zaštite prirode u Međimurju, Hrvatskoj i svijetu. Kolumna ravnatelja ne odražava službene stavove politike zaštite prirode u RH, nego iznosi osobni pogled djelatnika u sustavu zaštite prirode RH.
