„On je kopneni zmaj, zaštitnik drveća, sa zelenim ljuskama koje mu pomažu da se bolje stopi s prirodom. Na leđima ima jaka krila za let, a čvrste noge mu služe kako bi kopao tunele ispod Starog grada Zrinskih.” opis je Zmajčeka Pozojčeka glavnog lika priče osmogodišnje djevojčice Gite Radiković iz Šenkovca. Učenica je 2.a razreda OŠ “Petar Zrinski” Šenkovec. Nedjeljom s roditeljima posjećuje Bedekovićeve grabe. Sviđaju joj leptiri, krvare, ostale biljke, šume, cvrkut ptica i mir na livadi. Ta priroda bila joj je inspiracija za pisanje, ali i crtanje.
Za natječaj “Tajne priče Zmajčeka Pozojčeka” napisala je priču “Zmajček Pozojček i tajna krvave livade”. Kaže, malo joj je pomogao tata. Kako je završila romansa Zmajčeka Pozojčeka na Bedekovićevim grabama možete saznati OVDJE.
Za Međunarodni likovno – literarni natječaj 2020. “Jezik – riječ, maska , ljubav, štit i mač, umjetnost” u organizaciji Matice hrvatske za Ruhrsko područje napisala je pjesmu “Livadni vitez”. Za oba rada osvojila je prvu nagradu.
Gita je sudjelovala i na kreativno-poučnoj radionici za osnovnoškolce u organizaciji Muzeja Međimurja i Međimurske prirode. Naziv radionice Leptir se mota oko našeg plota bila je odlična pozivnica za nju i svu djecu koja vole životinjski svijet i prirodu. S radošću je i polaznicima radionice pročitala svoju priču posvećenu upravo zgodama s livada Bedekovićevih graba gdje obitavaju leptiri livadni plavci.
S roditeljima je posjetila i Centar za posjetitelje Med dvemi vodami u Križovcu. Bilo je zanimljivo pogledati što još osim njoj dragih leptira i njihovog nevjerojatnog životnog ciklusa ima u prirodi Međimurja. Gita je vrijedna Ambasadorica Udruge Mlada pera. Njezino spisateljsko i crtačko pero zasigurno će u budućnosti donijeti još mnogo lijepih priča i crteža jer i njezin crtački talent je osobit. Najveća inspiracija bit će joj upravo zavičaj i priroda.
Livadni vitez
Znam jednog dječaka,
Viktor se zove,
igra ga privlači svaka,
noći cijele sanja iste snove.
Želi postati vitez
i činiti dobra djela,
ponositi se kao knez,
jašući konja bijela.
Sinula mu dobra ideja!
Uzeo je konja, mač i štit,
da zlobno čudovište tjera,
i tako će Viktor ući u mit.
Njegov konj su – ručna kolica,
poklopac i grablje štit su i mač.
Na livadu je stigao tužna lica,
nije očekivao smeće i drač!
Hrabro se vitez borio
protiv okrutne zvijeri,
na leđa ju mačem oborio,
uspio u svojoj namjeri.
S livade nestalo je smeće,
a Viktor leži u travi,
oko njega miriše crveno cvijeće,
i plešu leptiri plavi.
A evo što o svojoj pjesmi kaže Gita: – U mojem zavičaju postoje Bedekovićeve grabe. To je zaštićeno livadno područje i jedno od posljednjih staništa cvijeta velike krvare. Na cvijetu velike krvare živi leptir livadni plavac koji je najugroženija vrsta europskih danjih leptira. Putem ove pjesme sam željela poručiti da se Bedekovićeve grabe ne onečišćuju, te se trebaju redovito održavati kako bi i sljedeće generacije mogle vidjeti veliku krvaru i livadnog plavca.
