Razgovarati s Gitom Radiković esencija je divljenja, inspiracije i ponosa. Ostaneš osupnut rječnikom, samopouzdanjem i duhovitošću devetogodišnje djevojčice. Prije početka predstavljanja njezine pjesničke slikovnice i zajedničkog nastupa s ocem u Centru Med dvemi vodami u Križovcu Gita je hrabrila tatu riječima: – Tata ne brini, ja ću te spasiti! Tebe i livade!
Gitu smo upoznali u ljeto 2020. godine na ljetnoj radionici za osnovnoškolce „Leptir se mota oko našeg plota‟ organiziranoj u suradnji Muzeja Međimurja Čakovec i Javne ustanove Međimurska priroda. Njezina strast upijanja znanja o leptirima plavcima nije mogla ostati nezamijećena. Gita se prisjetila radioničke atmosfere:
– Sve mi je bilo zanimljivo što smo radili. Najdraže mi je bilo što sam tamo pokupila strašno puno ideja, novih spoznaja o toj livadi, o tom leptiru plavcu i krvari. Shvatila sam taj njegov životni krug, životni ciklus. Tada mi se stvorila ideja za napisati ovu slikovnicu.
Prijateljstvo s livadom
Gita je s roditeljima sve češće počela odlazi na duge šetnje Bedekovićevim grabama. Žive u Šenkovcu, pa su im te livade u blizini obiteljskog doma. Kao pravi čuvar prirode obavezno nosi vrećicu u koju skuplja odbačene otpatke. Žao joj je kad vidi takav nemar ljudi. Istraživanje prirode na tim vlažnim livadama postalo joj je glavna inspiracija za pisanje.
– Udruga Mlada pera je raspisala natječaj „Tajne priče Zmajčeka Pozojčeka‟. Trebalo je odabrati neku ljepotu, posebnost svog zavičaja i napisati poučnu priču o tome. I još uključiti lik Zmajčeka Pozojčeka. Prva priča koju sam napisala za taj natječaj se zove „Zmajček Pozojček i tajna krvave livade‟. Ona upravo govori o Bedekovićevim grabama, krvarama i leptirima plavcima. Tada smo se mi sprijateljili s jednom livadom i tako su krenule sve naše nove šetnje, odvažno opisuje Gita svoje prve spisateljske radove posvećene leptirima plavcima.
Mudro daje savjet svima koji se žele okušati u pisanju pjesama jer njezin je način i više nego plodonosan:
– Prvo trebam dobiti ideju. Bez ideje ništa. Onda sjednem za laptop ili uzmem bilježnicu. Ovisi kako mi se taj dan više sviđa pisati. Onda malo razmišljam o toj ideji. Smišljam neke stihove. Ali nikad to nije samo: uzmeš, napišeš i gotovo. Treba uvijek vremena za napisati dobru pjesmu.
Knjiga je sufinancirana sredstvima Knjižnice i čitaonice Šenkovec i Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode. Sada kada je slikovnica i zbirka pjesama „Plavac‟ u njezinim rukama pjesnikinja Gita već promišlja što i kako dalje:
– Moje priče i pjesme su već bile objavljene u jednom zborniku i jednoj slikovnici. Tamo je bilo puno autora, puno druge djece. Onda sam odlučila da konačno jedna knjiga bude samo moja. Imam puno novih pjesama i puno novih ideja. Čak niti sama ne znam koliko će to slikovnica biti. Bit će to serijal mojih slikovnica. Sigurno će opet biti pjesama o prirodi.
Junaci crtanja i slikanja
Mlada autorica osim što je vješta u rimi, naslijedila je i tatin crtački talent. Kad se u obitelji postavilo pitanje tko će ilustrirati slikovnicu odgovor kao da se sam „posložio‟:
– Zajedno smo se dogovorili tata i ja, da će tata napraviti ilustracije pošto on stvarno jako lijepo crta. Odlučila sam i rekla sebi: – Bilo bi dobro da je tata ilustrira jer bih s ponosom držala tu slikovnicu u rukama. Ne samo radi pjesama koje sam napisala, na koje sam preponosna, nego i radi tatinih ilustracija koje su stvarno lijepe i na koje sam isto jako ponosna.
Gita je prije nastupa na programu organiziranom u dvorani „Kukuvija‟ u Centru Med dvemi vodami bila uzbuđena, ali daleko od toga da je imala tremu. Za razliku od tate koji sigurno ima tremu, kako je uz smiješak prokomentirala.
Otac joj Goran za sebe kaže kako od djetinjstva ubija dosadu crtanjem i čitanjem stripova kojima se vraća i danas kao četrdesetogodišnjak. U slobodno vrijeme piše poeziju na kajkavskom. Pjesme objavljuje u rubrici „Kajkafski kotek‟ na internetskom portalu Medjimjurje.info. O kreativnosti svoje kćeri ističe:
– Naša motivacija i filozofija odgoja je ta da na dijete možeš utjecati pozitivno ili negativno. Složni smo u tome da idemo djelovati pozitivno, primjerom. Primijetio sam da su neki njezini radovi potaknuti time kad ja nešto napišem ili nacrtam. Tako se nekako i rodila ideja o Gitinoj samostalnoj zbirci pjesama. Udruga Mlada pera raspisala je natječaj s namjerom objave knjige s radovima tri najuspješnija autora. Gita je izrazila želju imati svoju samostalnu knjigu, zbirku pjesama. Dali smo joj punu potporu u ostvarenju te ideje.
Majka Martina također voli šetnje, prirodu i vidjeti kako se stvaraju nove ideje. Velika je potpora kćeri i suprugu u njihovom kreativnom radu. Kad su u stvaralačkom procesu, kaže, kako ih često treba podsjetiti da treba „tu i tamo‟ i nešto pojesti.
Samo uz ogromno razumijevanje i potporu obitelji Gita može ostvariti svoje stvaralačke zamisli. Na našeg razgovora kraju ova smjela djevojčica ne zaboravlja i svoju baku: – Svaki put kad neko od nas osvoji kakvu nagradu na natječaju, a to sam najčešće ja (smiješak), onda baka Ljubica ne može zadržati suze. Baka je emotivac!
Predstavljanje slikovnice održano je 2. lipnja u Centru Med dvemi vodami. Program je odabran temeljem natječaja za društveno-kulturne i umjetničke programe na temu „Priroda Hrvatske‟ za izvedbu u 2021. godini. Doživite i vi ljepotu međimurske prirode i životni ciklus ugroženog leptira placa, opjevane kroz deset pjesama, u prvijencu „Plavac‟ iznimno nadarene devetogodišnje djevojčice Gite Radiković. Slikovnicu potražite kod nakladnika Knjižnice i čitaonice Općine Šenkovec. Audiozapise recitacija poslušajte na www.gitin-plavac.com
