Tijekom ljetnih mjeseci dobivamo najveći broj dojava o nalazima šišmiša i/ili njihovog izmeta (guano), pri čemu ljudi najčešće reagiraju panično i žele ih se odmah riješiti.
Stoga je potrebno otići u terenski obilazak dojavljene lokacije te vlasnike uputiti na daljnje postupanje sa šišmišima.
Krajem proljeća i početkom ljeta ženke šišmiša okupljaju se u grupe koje nazivamo porodiljne ili majčinske kolonije. U uvjetima u kojima živimo oduzimamo prirodna skloništa i staništa za šišmiše stoga oni se često naseljavaju u našoj blizini. Pri tome nastanjuju topla potkrovlja crkava i kuća, rupe na krovovima, nadstrešnicama, brodskom podu, okapnice i sl. Kad se mladi okote, uglavnom u lipnju, nekoliko tjedana ovise o majčinom mlijeku. Tijekom ljeta uče letjeti, loviti plijen i ostale vještine potrebne za život te i dalje ostaju u porodiljnim kolonijama. U ovo doba šišmiši najčešće zalutaju u kuće, a radi se upravo o mladima šišmišima koji se još slabo snalaze u prostoru pa zalutaju u ljudske nastambe u potrazi za hranom ili iz znatiželje.
Stoga je važno napomenuti kako je tijekom ovog osjetljivog razdoblja za šišmiše pa sve do 15. rujna zabranjeno uznemiravati ili micati ih iz njihovog skloništa.
Naime, krajem ljeta šišmiši odlaze iz svojih ljetnih skloništa u potrazi za skloništima gdje će provesti zimu u hibernaciji. Najčešće su to špilje i drugi podzemni objekti poput rudnika i tunela, a neke vrste svoja zimovališta traže u šupljinama stabala, pukotinama stijena ili otvorima na ljudskim nastambama. Glavni čimbenici pri odabiru skloništa za hibernaciju su temperatura i kvaliteta okolnog staništa (dostupnost hrane), a naročito je bitno da se radi o lokaciji gdje temperatura neće pasti ispod točke smrzavanja.
Ukoliko šišmiši ljudima stvaraju probleme i žele ih se riješiti, potrebno je u drugoj polovici rujna utvrditi da šišmiša više nema te zapuniti rupe i pukotine koje su šišmiši naseljavali tijekom ljeta. Šišmišima je dovoljna i mala pukotina da bi se u nju zavukli i stvorili sklonište, stoga je potrebno pažljivo odraditi posao.
Sve vrste šišmiša koje žive u Hrvatskoj strogo su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode koji propisuje novčane kazne za njihovo ugrožavanje i ubijanje.
Stoga, ukoliko im je uklonjeno sklonište, preporučuje se napraviti zamjensko izradom kućice za šišmiše. Upute za izradu kućice šaljemo u poveznici: https://tragus.hr/kucica-za-sismise-upute-za-izradu-u-vlastitoj-radinosti/.
Ako doznate za stanište šišmiša ili porodiljnih kolonija u vašoj okolici, potrebno ga je prijaviti Međimurskoj prirodi – Javnoj ustanovi za zaštitu prirode na e-mail (medjimurska.priroda@gmail.com) ili putem obrasca za dojavu o opažanju vrste (https://www.medjimurska-priroda.info/strucna-sluzba/dojava-o-opazanju-vrste/).
Korisnost šišmiša je višestruka. Osim što su prirodni insekticidi te veći dio njihove prehrane čine komarci i drugi kukci koje smatramo štetnicima (jedan šišmiš tijekom jednog sata može pojesti i do 1000 kukaca), njihov izmet, koji se naziva guano, odlično je gnojivo za cvijetnjake. Korisne su životinje te ih je poželjno imati u blizini.
Što učiniti kad na otvorenom pronađete mlade šišmiše?
Mladi šišmiši isprva su slijepi, bez dlake i ne mogu letjeti te su posve ovisni o majci za preživljavanje. Ponekad se dogodi da mladunče samo odluta ili slučajno ispadne iz skloništa pa se nađe nezaštićeno i samo u nepovoljnim uvjetima.
- Prije svega treba ga skloniti sa sunca ili vruće podloge kako ne bi došlo do pregrijavanja i dehidracije. Namočenim komadićem vate može mu se dati vode.
- Potrebno ga je držati podalje od mačaka i pasa te ga smjestiti u hlad (npr. u neku kutiju s rupama za zrak) do zalaska sunca te ga u prvih sat vremena nakon zalaska vratiti na mjesto gdje je pronađen. To je najbolji način da mu pomognemo jer će njegova majka biti u potrazi za njim i dozivati ga. Majke šišmiši svoje mladunče mogu prepoznati po mirisu i zvuku, a mladunče će i samo dozivati svoju majku.
- Šišmiši su divlje životinje i mogu biti prijenosnici bolesti. Zato je potrebno uvijek zaštititi ruke, npr. laganom tkaninom.
- U slučaju da majka ne pronađe svoje mlado dulje vrijeme, za pomoć u zbrinjavanju može se obratiti udruzi AWAP (098 281 648) koja je ovlaštena za prihvat divljih životinja.
Ukratko:
- Staništa šišmiša i njihove porodiljne kolonije zabranjeno je uznemiravati ili micati iz njihovog skloništa do 15. rujna tj. tako dugo dok ne napuste svoja ljetna skloništa;
- Ukoliko se ljudi žele riješiti šišmiša na svojem posjedu, potrebno je u drugoj polovici rujna utvrditi da su šišmiši napustili navedeno ljetno sklonište te zapuniti rupe i pukotine kako ih ne bi mogli ponovo naseliti sljedeće godine;
- Sve vrste šišmiša koje žive u Hrvatskoj strogo su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode koji propisuje novčane kazne za njihovo ugrožavanje i ubijanje;
- Zbog nedostatka prirodnih skloništa, šišmišima možemo pomoći postavljanjem kućice za šišmiše;
- Šišmiši su korisne životinje jer se hrane komarcima i kukcima štetnicima, a njihov izmet (guano) koristi se kao gnojivo.
