Unazad nekoliko godina na području Međimurja postavljamo kućice za zlatovrane sa željom da ova osjetljiva ptica opet gnijezdi u našim krajevima. Zlatovrana je danas u Hrvatskoj kritično ugrožena vrsta koja je u 18. i 19. stoljeću bila rasprostranjena diljem Europe i naseljavala je cijelu kontinentalnu Hrvatsku, ali od 80-ih godina prošlog stoljeća ne gnijezdi na području Međimurja zbog intenziviranja poljodjelstva, odnosno nedostatka duplji za gniježđenje i travnjaka na otvorenim poljoprivrednim površinama te povećane opasnosti od trovanja ptica zbog akumuliranja pesticida u organizmu.
Zlatovrana je jedna od vrsta modrivrana ili smrdovrana, vrlo je rijetka i u Hrvatskoj kritično ugrožena. Osim naziva koji je dobila zato što u letu podsjeća na vranu, s ovom mnogo poznatijom pticom nema druge veze. Ostale vrste smrdovrana koje se mogu vidjeti na području Međimurja su vodomar, pčelarica i pupavac. Posljednje prstenovanje zlatovrane na području Međimurske županije zabilježeno je sredinom 1950-ih godina. Zlatovrane je prstenovao Andrija Lesinger na području Nedelišća, Belice, Male Subotice, Goričana, Bogdanovca, Dragoslaca, Gornjeg Mihaljevca, Križopotja, Macinca, Preseke i Vukanovca.
Zlatovrana je vrlo prepoznatljiva ptica, u našim krajevima pomalo egzotičnog izgleda, tijelo joj je jarke boje, plavkastog trbuha i glave, leđa su smeđa ili plava, vršci krila su crni, ima kratke noge i jak kljun. Nastanjuje suhe, otvorene predjele, stare otvorene šume, stare parkove i prostrane voćnjake. Gnijezdo gradi u dupljama stabala, većinom nastanjuje duplje na visini između 5-10 metara. Najčešće koristi napuštene duplje crne žune. Hrani se uglavnom srednje velikim i krupnim kukcima, ponajprije kornjašima, skakavcima, cvrčcima.
Unatoč današnjim nepovoljnim uvjetima za gniježđenje, ornitolozi ipak smatraju da postoji vjerojatnost da se zlatovrana pojavi na gniježđenju u našim krajevima, prije svega zato jer postoje stabilne populacije zlatovrane u susjednoj Mađarskoj i nedalekoj Austriji te je ona u preletu iznad Međimurja prilikom selidbenih migracija. Postavljanje kućica za gniježđenje zlatovrana jedna je od prvih aktivnosti koje poduzimamo kako bi se zlatovrane koje viđamo u preletu zaustavile i opet gnijezdile u Međimurju. Kućice za zlatovrane su nešto veće od uobičajenih kućica koje postavljamo za ostale dupljašice, a osim zlatovrane mogu ih koristiti i druge korisne ptice koje su također ugrožene, poput pupavca ili ćuka.
