Profesore i studente Učiteljskog fakulteta u Čakovcu osobito u proljeće dočekuje opojni miris grozdastih cvjetova glicinija (Wisteria sinensis). Prepoznatljiva su vizura buzovečkog dijela Čakovca, ali većina žitelja Čakovca i Međimurja ne zna da su ove glicinije spomenik parkovne arhitekture. Zaštićene su od 1995. godine i o njima brinu međimurski čuvari prirode, ali ponajviše Dragutin Žvorc djelatnik tehničkog održavanja Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Odsjek u Čakovcu. Kad je prije četrdeset godina počeo raditi kao domar Učiteljskog fakulteta, glicinije su već uljepšavale ulaz u ovu povijesnu zgradu. Raduje se što briga o gliciniji svakog proljeća rezultira krasnim cvjetovima, koji privlače brojne pčele i bumbare.
– Gliciniju treba na proljeće orezatii i tijekom godine bar još jedanput “poštucati” izdanke. Treba znati kako je orezati, kako se ne bi osakatila ili posušila jer je osjetljiva penjačica. Stručni djelatnici ČAKOM-a održali su edukaciju na temu orezivanja i prihranjivanja glicinije. Prvi cvat je najintenzivniji, još kad nema u potpunosti razvijenog lišća. Naše glicinije cvatu čak i u kasnu jesen. Dobro je znati kako su list, cvijet i plod odnosno mahuna otrovni. Posebno skrećem pozornost na to onima koji u svojim vrtovima imaju gliciniju do koje mogu mala djeca ili kućni ljubimci, kako dijelove glicinije ne bi stavili u usta. I profesori i studenti s pažnjom se odnose prema našim glicinijama. Iako je na ulazu u zgradu, uredno je održavamo i nikome ne smeta. Štoviše, kad su promocije, studenti se rado kraj nje fotografiraju.

Dom za ptice
U srpanjskom nadzoru sudjelovali su djelatnici Međimurske prirode, Sara Srša, urbana šumarka, zatim Velimir Bašek glavni čuvar prirode i Antonio Krušelj, čuvar prirode koji je opisuje zanimljivo opažanje:
– Uočili smo četiri gnijezda goluba grivnjaša. Jedno je aktivno i trenutno mužjak sjedi na jajima. Glicinija je biljka penjačica, razgranata je, s puno lišća i to su odlični uvjeti za postavljanje gnijezda za tu pticu. Golubi grivnjaši su se posljednjih petnaestak godina jako prilagodili urbanim sredinama. Inače su bili isključivo šumske divlje ptice. Naučeni su na ljude i jako su se raširili u urbanim sredinama. Primjer za to je grad Čakovec i Perivoj Zrinski.
Bašek je podsjetio na povijest zaštite ovih dviju glicinija:
– Proglašene su spomenikom parkovne arhitekture, skupina stabala, 31. listopada 1995. godine. Vjerujem da većina Čakovčana zna da se na ulazu Učiteljskog fakulteta nalaze stabla glicinije, no malo njih zapravo zna da su zaštićene. Glicinija kao jedno od nekoliko pojedinačno zaštićenih stabala u Međimurju je pod posebnom zaštitom Međimurske prirode i čuvara prirode. Ta stabla ne štitimo samo mi, već pokušavamo stupiti u kontakt i dobar odnos s njihovim susjedima. U ovom slučaju su to vlasnici nekretnine gdje se ona nalaze, dakle s Učiteljskim fakultetom, osobljem škole, a osobito s domarom. Kad smo ga upoznali sa značajem ovih glicinija, dodatno je počeo voditi brigu o njima. Prihranjuje ih tijekom godine, pazi na to da ih nitko ne orezuje bez stručnog nadzora i popratne dokumentacije koju je potrebno ishoditi za ozbiljnije zahvate. Brine o tome da se glicinije ne oštećuju s obzirom na to da se nalaze na samom ulazu Učiteljskog fakulteta, osobito da si netko ne nabere malo cvjetova za vazicu.

Prekrasna, ali i otrovna
O povijesti i vrsti stabala Srša ističe:
– Glicinija je vrsta penjačice i zahvalna je kao ukrasna vrsta. Iz tog razloga je došla iz Azije u Europu i Hrvatsku. Na ovim se prostorima udomaćila upravo kao vrsta koja ukrašava vrtove s prekrasnim cvjetovima, koji cvatu dvaput, ponekad čak i triput godišnje, ovisno o vremenskim uvjetima. Cvjetovi su ljubičastoplavi, podsjećaju na viseće grozdove. Glicinija je vrsta koja je otporna na različite temperaturne uvjete. Obje glicinije su u dobrom stanju. Najveći dio ove biljke je otrovan.
Čakovečke glicinije kod Učiteljskog fakulteta mogu se posjetiti, razgledati, fotografirati i diviti im se slobodno tijekom cijele godine.

