Božikovina (lat. Ilex aquifolium,) najpoznatija je vrsta roda Ilex ( Ilex= stari latinski naziv za hrast), a isto tako je jedina predstavnica roda koja raste u Hrvatskoj uglavnom u gorskim predjelima. Zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode te je prema Crvenoj knjizi vaskularne flore svrstana u osjetljive vrste. Poznata je još po nazivima zelenika, veprina, zimzelen, bodika, božje drvce, grohovo, sviba, česmina, eng. Holly.
Božikovina je vazdazeleni grm ili nisko spororastuće stablo koje može narasti od 5 – 10 m. Cvate krajem ožujka i početkom travnja kada ju krase cvjetovi bijele, žute ili ružičaste boje. Primamljive bobice crvene, bijele, crne, narančaste ili žute boje, odnosno plodovi, nastaju nakon oprašivanja od strane pčela ili drugih kukaca. Bobicama se najčešće hrane ptice i neke divlje životinje, dok se ljudima ni u kojem slučaju ne preporučaju. Njihovo konzumiranje kod ljudi izaziva mučninu, povraćanje i proljev, a teži slučajevi mogu dovesti i do smrti. Ukoliko to dopuste ptice, plodovi sazrijevaju u studenom te ostaju na granama sve do proljeća. List božikovine je cjelovit i kožast, jajolikog ili eliptičnog oblika te nepravilno zupčastog trnovitog ruba iz čega proizlazi i latinski naziv vrste Aquifolius= šiljasti listovi.
Vrijednost za divlje životinje
Božikovina stvara gusti pokrov koji je odlično mjesto za gniježđenje ptica, dok njezino gusto, suho lišće mogu koristiti ježevi i mali sisavci za zimski san. Cvjetovi daju nektar i pelud pčelama i drugim kukcima oprašivačima. Mlado glatko lišće koje se nalazi na vrhovima božikovine, zimski je izvor hrane za jelene. Bobice su bogati izvor hrane za ptice zimi, npr. droz imelaš je izrazio teritorijalan pa dobro čuva “svoje” grmove kako bi se pogostio svojim omiljenim bobicama uz imeline, a isto tako i mali sisavci, poput šumskog miša i puha.
Simbol vječnosti
S obzirom na to da ju krase sjajni listovi i već spomenute primamljive bobice koje dozrijevaju u kasnu jesen, božikovina je svoje mjesto pronašla među ostalim božićnim simbolima pa ju često možemo uočiti na mnogobrojnim božićnim dekoracijama kao što su ukrasni papiri, stolnjaci, salvete, tanjuri, šalice i ostali dekorativni elementi. Običaj ukrašavanja domova grančicama božikovine seže još u pretkršćansko doba. U doba starih Rimljana, grančica božikovine simbolizirala je zaštitu od uroka i čarolije da bi se njezina moć kasnije prenijela i u kršćanstvo. Danas simbolizira rođenje Isusa Krista; crveni plodovi simbol su Njegove krvi, a bodljikavo lišće simbolizira krunu od trnja.
Božikovina se u obliku vijenca stavljala na ulazna vrata kako bi otjerala zle sile. Ova biljka u narodu je poznata po moći koju sadrži; daje plod zimi, kad sve ostale biljke miruju, a samo ona prkosi.
Božikovina je biljka koja danas svoje mjesto pronalazi u vrtovima i parkovima, a moguće ju je uzgajati i u obliku živice. Ova biljka ima jedan plus, a to je da dobro podnosi gradski, onečišćeni zrak. Za uzgoj božikovine je najpogodnija je kontinentalna klima (zime su blaže, a ljeta nisu toliko vruća i suha). Božikovinu, kao i više manje svaku biljku, potrebno je orezivati, ali isto tako, nećemo pogriješiti ako ne učinimo isto, ptice i mali sisavci će vam biti zahvalni.
