Prije točno godinu dana u prosincu 2024. godine bila sam viša stručna suradnica za upravljanje projektima. Plivala sam do tada u stručnim poslovima vezanim uz pripremu, provedbu i izvještavanje projekata koje smo do tada provodili, provodila sam brojne monitoringe vrsta i stanišnih tipova kao biolog u Ustanovi, sudjelovala u pripremi Godišnjeg programa Ustanove kao i izvještavanju istog, sudjelovala u organizaciji i provedbi evenata, održavala predavanja za škole i stručne aktive, odlazila na sastanke s mnogobrojnim suradnicima i dionicima i još mnogo toga i činilo mi se ponekad da ću potonuti od gomile obaveza za koje nema pomicanja rokova jer za prirodu, i promjene u samoj prirodi, nema odgođenih alarma.
Preuzimanjem vesla za čamac zvan Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode krajem prošle godine, uskočila sam u njega nakon duuuuugooooog promišljanja, mnogo analiza, samoanaliza i propitkivanja vlastitog JA. Kad ti je samokritičar najveći neprijatelj, uvijek ćeš radije prije odustati nego reći ajmo vidjeti što još mogu. Pokojna majka znala me uvijek postaviti na najsnažniji dio rijeke, u glavni tok. Upravo zahvaljujući njoj, tu sam gdje jesam, s nešto većim i snažnijim veslom u ruci skipera zajedno sa svojim kolegama koji već jako dobro znaju veslati. Školu veslanja svi smo zajedno prošli pod iskusnim skiperom Sinišom Golubom. Takvu mozaičnu, ali jedinstvenu ekipu veslača poželjela bih svakom skiperu (kolegi ravnatelju). Bez njih, zasigurno ne bih rekla samoj sebi ajmo vidjeti što još mogu, što možemo svi skupa. Svaki veslač ima svoje specifično veslo: spisateljsko, novinarsko, edukacijsko, projektno, financijsko, pravno, čuvarsko, šumarsko, ornitološko, botaničko, geografsko, geološko, menađersko, motivatorsko… te još nekoliko vesala u rezervi. A ima i onih koji brinu o dovoljnoj razini zraka u čamcu, dodaju dalekozore za jasniji pogled, neki iskaču prvi iz čamca i privezuju štrik kad se treba malo odmoriti i donijeti nove odluke o smjerovima kojima želimo ploviti. Ima tu i onih koji taj isti čamac drže uvijek urednim i čistim i dodaju u njega alate ili dodatke ovisno o potrebama. Naravno, tu je i naš osnivač koji nas u velikoj mjeri zajedno sa drugim vanjskim izvorima, podupire u nabavi kvalitetnih prsluka za spašavanje (čitaj: financiraju) da svi skupa možemo sigurno ploviti ne samo po glavnom i najsigurnijem toku rijeke, već možemo i povremeno skrenuti u rukavce, provlačeći se često kroz uske prolaze, savladavajući teške prepreke na putu, zalazeći u nepoznate divlje dijelove te iste rijeke.
A kako je ta plovidba bila u ovoj godini, prvoj godini mog mandata, 2025? Pitanje je to koje dobivam stalno, gotovo na tjednoj razini. I uvijek se sjetim riječi kolege koji me na prvom našem ovogodišnjem mjesečnom planiranju opisao kao vrlo hrabru. Jesam li bila hrabra ili luda ili tvrdoglava na svog oca? Rekla bi od svega pomalo. Sama sebi sam na početku godine rekla da idem polako iz dana u dan uz potporu svojih kolega i da ću si dati vremena da se stvari poslože bez previše očekivanja. Jer očekivanja su zeznuta stvar, jednom kad uđeš u krug očekivanja, a naravno pri tome drugi ne čitaju tvoje misli, ti ne govoriš i postaješ razočaran sa svime… sobom i drugima te vrlo brzo dođeš do ideje da odbaciš svoje veslo. Često sam se morala podsjećati upravo na tu odluku, jako često! Uspjela sam zajedno sa svojom ekipom.
Još uvijek sigurno plovimo, još uvijek sam skiper… Nešto mudriji i odlučniji, snažniji i sigurniji nego sam bila na počeku godine jer uz veliku većinu poslova od dotadašnjeg radnog mjesta, preuzela sam i poslove koje može i mora odrađivati samo ravnatelj. Neke od vrlo uskih rukavaca i prepreka i uspješnih prolazaka, ali meni osobno jako bitnih, koje smo savladali navodim za sjećanje:
- Podmlatku kolektiva pridružila se još jedna beba (Josipe dobrodošao!)
- Danicu Turk otpratili smo u zasluženu mirovinu, a u kolektiv nam je na njeno mjesto stigla Radmila Žižek
- Započeli smo s gradnjom (a uskoro i završavamo) dugo željene i neophodne dvorane Kukuvija za edukaciju svih uzrasta uz veliku pomoć u krajnjoj financijskoj konstrukciji župana Matije Posavca
- Završili smo projekt Sustainable Water-based Sport Solutions (European Green Belt)
- Ušli u druge godine projekata Zlikovci u prirodi, Life Restore for MDD (LIFE Program) i BEE(A)WARE (Intereg SI-HR), a sve dosadašnje kontrole projekata pokazale su da posao obavljamo savjesno, u planiranim rokovima i unutar ugovorene financijske računice
- Započeli smo s pripremanjem Restauracijskih planova na rijekama s međunarodnim karakterom
- Pronašli smo nove lokacije ciljanih stanišnih tipova i rijetke vrste
- Pripremili smo i prijavili novi projekt OBNOVI.ME s naglaskom na obnovu staništa
- Preko noći ušli u sustav Riznice, zajedno s ostalim ustanovama MŽ-e
- Nabavljen traktor iz projekta započeo je s prvim radnim satima na održavanja staništa košnjom
- Zatvorili smo cestu kod Križopotja na 10 dana u periodu najveće migracije vodozemaca
- Učili smo od drugih na studijskim putovanjima
- Njegovali smo timski rad: odradili smo 4 zajednička terenska dana svih djelatika s naglaskom na obnovu staništa (obnovili smo dom bregunicama u Križovcu, dom vodozemcima i gmazovima na Mukač bari, zagasitom i livadnom plavcu dom na livadama kod Goričana, vodenjacima u grabi kod Cirkovljana)
- Učili smo jedni od drugih: održavali smo interne edukacije Djelatnici za djelatnike u uredu i na terenu (pregledali aktivnosti na sadašnjim te razmotrili ideje za buduće lokacije za obnovu staništa, diseminacijom sa studijskih putovanja primjera dobrih praksi osnažili jedni druge za nove poslove, ponavljali davno stečena znanja o dinamici rijeka te korištenju QGIS alata….)
- U jednom danu bili u gostovanju u emisiji Dobro jutro Hrvatska, odnijeli ozlijeđenu pticu na zbrinjavanje veterinaru u ZOO Maksimir, potegli do Noskovaca na obilježavanje Svjetskog dana Renđera te se vratili u Međimurje na kasno večernji event povodom tog istog dana na Matulovom gruntu u Frkanovcu s temom Utjecaja svjetlosnog onečišćenja na živi svijet
- Obilježili smo 50 godina zaštite Perivoja Zrinski
- Postali dio Europarkove federacije
- Konačno: Postali smo vlasnici 1,5 ha šumskog zemljišta i 0,5 ha livada nakon dvije godine birokracije!
Nije mi bilo uopće lako. A nije ni drugima bilo lako sa mnom. Zato, zahvaljujem najiskrenije svakome tko mi je dodavao novi vjetar u leđa za lakše skretanje u pravi tok rijeke na ovaj ili onaj način (znate koji ste!).
Jer veslati se mora, kažu! U prirodi, životu, ne ide sve uvijek lako. Ima dana kad je vjetar jak i struja jaka. Ali veslati se mora – jer svaki zaveslaj znači brigu za rijeku, šumu, pticu, čovjeka. Izreka stara tisuće godina „Navigare necesse est“ danas nas podsjeća da se vrijedi truditi bez obzira na prepreke. Za prirodu. Za Međimurje. Za život koji teče.
(Fotografije: Monika Cindrić)
