Zaštita prirode i poljoprivreda – prožimanja
Od travnja do prosinca 2014. godine, u Križovcu će biti otvorena sezonska (godišnja) izložba na temu: Zaštita prirode i poljoprivreda – prožimanja. U godini koju je UN proglasio Međunarodnom godinom malih obiteljskih gospodarstava, ovom izložbom želimo skrenuti pozor javnosti i posjetitelja našeg Centra za posjetitelje na ovu prevažnu temu. Naime, osim rijeka i okolnih vodenih staništa te šuma, glavninu zaštićenih područja u Međimurju pokriva upravo poljoprivredno zemljište.
Prožimanje zaštite prirode i poljoprivrede je, stoga, neizbježno, kako u Međimurju, tako i u gotovo svim zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj. Osim, naravno, u strogim rezervatima, gdje je čovjek tek istraživač, i to ukoliko ima posebne dozvole nadležnih tijela.
U gusto naseljenom i agrarno usmjerenom kraju kao što je Međimurje, gdje je istovremeno četvrtina teritorija županije pod zaštitom u okviru Zakona o zaštiti prirode, pozitivni i negativni međuodnosi između zaštite prirode i poljoprivrede naprosto se događaju.
Ako pitate kojih pet tema zaslužuje najveću pažnju šire javnosti kad je u pitanju međuodnos zaštite prirode i poljoprivrede, tada bi to bile sljedeće teme:
–invazivne vrste unesene u stanište namjerno ili slučajno kroz poljoprivrednu djelatnost,
–transformacija livada u oranice čime se trajno gube vrijedna (livadna) staništa,
–uništavanje/uklanjanje živica s rubnih dijelova oranica zbog neznatnog povećanja prinosa,
–pretjerana uporaba kemijskih sredstava, što štetno djeluje na ukupnu bioraznolikost i vodu,
–monokulture bez poštivanja plodoreda na velikim površinama.
Ovih pet tema nisu poredane po važnosti, ali međusobno i u kolopletu s još nekim čimbenicima stvaraju velike izazove zaštitarima prirode. Ne samo u Međimurju i Hrvatskoj, nego diljem gusto naseljene Europe.
Postoje li i pozitivna prožimanja, pitate se? Dakako da postoje. Evo nekih:
–pčelarstvo osigurava oprašivanje što je važna usluga koju nam pružaju pčele i pčelari,
-redovnom košnjom livada čuva se izvorna flora zavičajnih travnjaka,
-ekstenzivnom ispašom čuvaju se gmajne uz naše rijeke, ali i fauna npr. balegara,
–zavičajne pasmine (konja, peradi i drugih) ne bi opstale bez poljoprivrednika; isto vrijedi i za zavičajne sorte voća i povrća,
–očuvanjem i održavanjem živica osigurava se stanište za brojne vrste flore i faune.
S obzirom na toliku prepletenost zaštite prirode i poljoprivrede, da li su zaštitari i poljoprivrednici dovoljno u dosluhu i stalnom kontaktu? Ne koliko bi trebalo, stalno i konkretno. Zato je ova izložba tim važnija, kako bi se oko zajedničkih tema i dilema okupljali oni čije je djelovanje direktno usmjereno na krajobraz i biološku raznolikost zavičaja.
Foto: Češljugar kljuca suncokret kojeg je u polju kukuruza zasijao mudri poljoprivrednik
autor teksta i fotografija: Siniša Golub, ravnatelj ustanove
*) kolumna je rubrika započeta u siječnju 2014., a autor obrađuje aktualne teme iz domene zaštite prirode u Međimurju i Hrvatskoj
