Listopad 2014. : Kolumna ravnatelja

Mjesec rujan 2014. godine bio je u znaku poplava. Bilo da se radi o padalinskim ekstremima, rezultatu klimatskih promjena ili naprosto vremenskoj anomaliji, obilne padaline uzrokovale su poplave (prirodnu pojavu) na Muri, Dravi i Trnavi, te u Međimurju mobilizirale veliki broj pojedinaca i institucija na obrani od štetnog djelovanja voda. Ono o čemu ovdje moram pisati jest percepcija zaštite prirode kao jednog od suodgovornih čimbenika za poplavljivanje podruma privatnih kuća i drugih objekata. No, je li to baš tako, naime, može li činjenica zaštite prirode biti uzrok poplavama?

U travnju 2001. godine, Skupština Međimurske županije proglasila je zaštitu nad Značajnim krajobrazom rijeke Mure. U veljači 2011. godine, Vlada Republike Hrvatske proglasila je zaštitu nad područjem Regionalnog parka Mura-Drava na području pet hrvatskih županija, uključujući i Međimursku županiju. Obje su zaštite proglašene jer su stručnjaci i znanstvenici utvrdili nedvojbenu vrijednost prirode na tom području, te su se sukladno Zakonu o zaštiti prirode stvorile pretpostavke da se proglasi službena zaštita. Naravno, nakon provedenog postupka javne rasprave i svih propisanih procedura.

U međuvremenu, naime između 2001. godine i danas, osnovana je i javna ustanova nadležna za poslove zaštite prirode u Međimurskoj županiji, opet sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Ustanova je s radom započela 2007. godine, te (između ostalih zadaća) na terenu zaštićenih područja prati poštivanje zakona i mjera koje je proglasila RH ili Međimurska županija. Pritom proaktivno na suradnju stalno poziva SVE JEDINICE LOKALNE SAMOUPRAVE s područja Međimurske županije. Neke se proaktivno odazivaju i spremne su na suradnju, dok neke to proaktivno ne čine.

Također je važno istaknuti i sljedeće. U posljednjih nekoliko godina znanost je počela javno progovarati o USLUGAMA EKOSUSTAVA odnosno o svemu onome što nam priroda osigurava, a da toga često (kao društvo) nismo niti svjesni. Pa se tako, između ostalog, govori i o regulatornoj ulozi očuvane prirode u obrani od poplava. Konkretno, ukoliko nizine uz nizinske rijeke još uvijek imaju dovoljno prostora za primitak viška vode tijekom sezone poplava, očuvana priroda pružit će nam uslugu zaštite (ljudi i imovine) od poplava. Još konkretnije, ako smo u prostoru Međimurja očuvali mrtve riječne rukavce i bereke te nismo dozvolili da se isti zatrpaju otpadom, tijekom visokih vodostaja ti će rukavci i močvare primiti višak vode, pa voda neće ugroziti naselja i ljudsku imovinu.

I sad, u rujnu 2014. godine nadošle su ogromne padaline i uzrokovale ekstremno visoke vodostaje. Na tisuće ljudi bilo je mobilizirano na punjenju vreća s pijeskom i slaganju tzv. “zečjih nasipa”. U prosjeku, na nekim lokacijama bdjelo se i puna četiri dana, neprestano. O tome pišem iz prve ruke, jer su i djelatnici “Međimurske prirode” bili na terenu i sudjelovali u akcijama, sukladno svojem kapacitetu od 4 zaposlena djelatnika.

Nakon jednog radnog vremena punjenja vreća, pod neizvjesnim pritiskom vode koja nadolazi, ljudima bude navrh glave svega, pa se počne tražiti krivac za akutnu poplavu. I gle, od svih institucija koje imaju nadležnost u dotičnom prostoru, od svih privatnih i službenih mini-radnji koje su kroz desetljeća dovele do stanja prirode kakvo danas jest, nekako kao “dežurni krivci” u pravilu na površinu isplivaju zaštitari prirode. Mogu shvatiti psihologiju mase koja traži jednog & isključivog krivca za poplavu. Međutim, moram napisati da taj krivac ili odgovorni subjekt nije niti zaštita prirode, niti pak su to zaštitari prirode koji neprestano ukazuju da priroda sve teže podnosi pritiske društva, pritiske koji smanjuju sposobnost prirode da nam pruža KVALITETNE USLUGE EKOSUSTAVA, trajno i potpuno.

Krivca nije moguće jednoznačno odrediti, ali je bitno stalno postavljati pitanja: GDJE SMO kao civilizacija otišli u krivom smjeru, pa nam sad lokalna priroda između rijeke i naselja više nije u stanju pružiti potpunu zaštitu kakvu očekujemo? Jesmo li naselja previše približili rijeci? Jesmo li naselja nepromišljeno proširili na močvare na kojima su naši djedovi brali trstiku? Što nam je to dalo lažnu sigurnost da jednom isušena močvara više nikad neće biti živa vodena močvara?

Zapitajte se i sljedeće: Da li ste ikad čuli da je ikoja jedinica lokalne samouprave bilo gdje u RH u procesu izmjena i dopuna prostornih planova jasno i nedvosmisleno istaknula stav da određeni broj hektara želi otkupiti i pretvoriti u vodeno stanište?!? (Namjerno ne pišem “u močvaru” jer to još uvijek izaziva nelagodu; ta protiv močvara se naše društvo borilo od 1950-ih godina sve do danas.) Procesi u kojima JLS otkupljuje zemljište da bi ga urbanizirala i prodala kao gradilišta je sasvim normalna stvar, no kad prostor treba rezervirati za prirodu, e to je nečija tuđa briga. Hoće li ovogodišnje poplave potaknuti neke nove trendove, to tek treba vidjeti.

Na kraju ovog kratkog osvrta na rujanske poplave, dajem barem djelomično pojašnjenje na javno izrečenu tvrdu da su “podrumi privatnih kuća poplavljeni jer zaštitari prirode nisu dozvolili košnju odvodnih kanala zbog razmnožavanja žaba“. Kanali su dio vodnogospodarske infrastrukture i kao takvi bili su u prostoru i prije 2001. godine odnosno prije proglašenja zaštite nad ZKR Mure. Kao dio infrastrukture koja traži redovno održavanje, za košnju kanala ne izdaju se posebna dopuštenja, tek se savjetuje onima koji kose, da ostave 10% prostora nepokošenim kako bi se sačuvalo stanište za brojne vrste, a ne samo za vodozemce i gmazove. Kanali u naselju nisu dio zaštićenog područja i za njihovu košnju i/ili održavanje ne treba nikakvo dopuštenje od strane zaštitara prirode. Potrebna je, međutim, NARUDŽBENICA ZA RADOVE koju netko mora potpisati, a kasnije radove izvedene po toj narudžbenici i platiti. E, tu sad nastaju problemi, tko će to i odakle platiti. No, taj dio priče o održavanju lokalne infrastrukture ne spada u zaštitu prirode nit u kolumnu ravnatelja, nego u kolumnu načelnika općine, bilo kojeg u bilo kojoj općini u RH.

 

 

autor teksta i fotografija: Siniša Golub, ravnatelj ustanove

*) kolumna je rubrika započeta u siječnju 2014., a autor obrađuje aktualne teme iz domene zaštite prirode u Međimurju i Hrvatskoj