Solarna budućnost
Dvije godine nakon otvorenja 200 godina stare a sada adaptirane zgrade Centra za posjetitelje u Križovcu, na krovu iste postavljeni su solarni paneli koji će za potrebe rada ustanove MEĐIMURSKA PRIRODA proizvoditi električnu energiju. Osim što će mjesečni računi za struju biti svedeni gotovo na nulu, posjetitelji koji u Križovec dođu naučiti nešto više o vrijednoj međimurskoj prirodi, naučit će i zašto je solarna tehnologija važna za sadašnjost i budućnost prirode o kojoj govorimo.
WWF iz Austrije i tvrtka Fronius iz Njemačke prepoznali su napore “Međimurske prirode” i odlučili =20.000 eura vrijednu solarnu opremu instalirati upravo na krov u Križovcu. Time su nam omogućili da godišnju svotu koju smo dosad trošili na račune za struju uložimo direktno u neki novi projekt zaštite bioraznolikosti. No, i sama Solarna elektrana Križovec je ulaganje u održivu budućnost, jer će nekoliko tisuća posjetitelja (koliko godišnje obiđe Centar Križovec) sada biti direktno educirano kako se to proizvodi “struja iz Sunca” te kako ta proizvodnja čuva prirodu. Primjerice, neka rijeka će biti pošteđena degradacije koju bi izazvala izgradnja nove hidroelektrane, pa će – primjerice – vodomari i bregunice i nadalje moći gnijezditi na strmim obalama te rijeke. Klik – bioraznolikost očuvana!
Možete zaključiti: pa solarne elektrane već postoje diljem Međimurja, ništa nova. Istina, postoje privatne solarne elektrane, bilo kao pogon za proizvodnju i potrošnju u kućanstvu, bilo kao pogon za proizvodnju i prodaju u elektroenergetsku mrežu. No, elektrana u Križovcu je smještena na krovu ustanove čije djelovanje je javno i kod koje posjetitelji dolaze upravo da bi naučili nešto novo o prirodi Međimurja. Dakle, Solarna elektrana Križovec je na krovu javne zgrade i služit će javnom interesu edukacije.
Vratimo se na početak, na ono što može biti osnova za dublju refleksiju. Kad je prije 200 i više godine NETKO gradio zgradu u Križovcu u kojoj je danas Centar za posjetitelje, prirodni resursi izgledali su neiscrpni. Krovište zgrade uopće nije bilo izolirano, tavan nije bio zamišljen kao prostor u funkciji. Donja etaža grijana je na drva (danas bismo rekli: na biomasu) kojih je tada bilo u izobilju. No, došla su neka druga vremena; danas je potkrovlje u funkciji, a od crijepa ga dijeli čak 18 centimetara toplinske izolacije. Danas je grijanje zgrade bazirano na plinu, resursu kojeg još uvijek (čini se) ima u relativno dostatnim količinama. Iako, zlu ne trebalo, od brojnih dimnjaka koji su nekoć izvirivali iz zgrade, ostavljen je jedan, glavni, kao ispušna cijev za kamin ukoliko grijanje na biomasu opet postane glavni izvor topline. Prvi korak ka električnoj samoodrživosti je učinjen, solarni paneli su na krovu i počinju proizvoditi struju za cijeli objekt. Hoće li sljedeći korak biti tzv. dizalica topline kojom će se i grijanje objekta dići na razinu održivosti kakvu traži 21. stoljeće?
Teško je danas definitivno reći što će donijeti sutra. U bilo kojem smislu, pa tako i u smislu energije budućnosti. Prvotni vlasnici zgrade u Križovcu nisu niti slutili da će na početku 21. stoljeća ta njihova građevina biti središte zaštite prirode, centar kojeg će pohoditi znatiželjnici iz cijeloga svijeta kako bi naučili nešto više o Međimurju. Vremeplov bi nam, u tom smislu, bio idealna stvarčica: da vidimo kako su budućnost zamišljali vlasnici zgrade prije 200 godina. A da im mi zauzvrat pokažemo gdje smo i što radimo danas. Iz njihove perspektive, solarni paneli bili su nedokučiva budućnost, solarna znanstvena fantastika. Za nas danas živuće, solarna elektrana je stvarnost. Kako li će izgledati budućnost? Danas se ona čini solarnom, no … tko zna što nosi sutra?
autor teksta i fotografija: Siniša Golub, ravnatelj ustanove
*) kolumna je rubrika započeta u siječnju 2014., a autor obrađuje aktualne teme iz domene zaštite prirode u Međimurju i Hrvatskoj
