Mnogo je ljudi ovog proljeća uočilo nedostatak pčela i povećani broj preuranjenih komaraca. S brigom u mislima ili bez nje, ljudi uglavnom pomišljaju kako će pčelari povećati brojnost pčela, a zaprašivanje pak ukloniti komarce. I dok pčelari nesebično njeguju pčele i time dugoročno pomažu svima nama, zaprašivanje komaraca tek je kratkoročna (polusezonska) mjera kojom se svi tješimo da će se stvari posložiti u zelenozavičajnu idilu. Ali neće.
Naime, ako se iz prirode ukloni jedna karika, cijeli ekosustav postaje načet i s vremenom nestabilan, a da ljudi još nisu svjesni svih posljedica. Ogromni broj komaraca posljedica je premalog broja ili čak nepostojanja njihovih prirodnih neprijatelja, ptica koje ih konzumiraju u desecima tisuća dnevno. Preuranjena pak najezda komaraca posljedica je klimatskih promjena, dugo negiranih, a sada konačno očitih. Postali smo južni krajevi koje smo desetljećima zamišljali puno bliže ekvatoru.
Nekad je u Međimurju bilo kudikamo više močvara što će reći i staništa za razvoj komaraca. Istovremeno, nekad je diljem Međimurja bilo mnogo štala pod čijim su plafonima gnijezdile lastavice. Nadalje, obale naših rijeka bile su prirodne i neučvršćene pa su u njima gnijezdile kolonije bregunica. Piljci su zauzeli nešto urbanija staništa pod balkonima i zabatima naših kuća i zgrada. I te su tri ptičje vrste efikasno čuvale međimurski prostor od najezde komaraca.
Danas su močvare diljem Međimurja svedene na ostatke ostataka, ali gle čuda: komaraca ima u ogromnim količinama ili se ljudima barem tako čini. U međuvremenu je ljudska komotnost postala prevelika pa se umjetnim instant-rješenjima pokušava nadomjestiti složeni prirodni proces regulacije brojnosti pojedine vrste kroz odnos predator – plijen. Bilo kako bilo, ne znamo kud će nas sve to odvesti. Hoće li u budućnosti međimurskim zrakom letjeti minidronovi zvani Pčela M128 kako bi oprašivali bilje, primarnu hranu svih ostalih bića? Kakav će med izlaziti iz njihovih umjetnih mednih mjehura? Kakva će kemija u nedalekoj budućnosti tamaniti komarce jednom kad lastavice i piljci zauvijek odu iz našeg urbanog zavičaja, a bregunice nađu neregulirane rijeke u drugim krajevima Europe?
Najlakše je i ljudski ležerno naručiti novu dozu zaprašivanja komaraca. Načelnici i gradonačelnici trebali bi se zapitati: Kako ćemo problem komaraca riješiti dugoročno? Kako ćemo u naše okruženje svakog proljeća vratiti lastavice, piljke i bregunice? To je pitanje svih pitanja u problematici viška komaraca. Sve dok ne počnemo postavljati prava pitanja, odgovori će biti parcijalni i raspršeni poput aerosola za zaprašivanje komaraca.
autor teksta i fotografije: mr.sc. Siniša Golub, ravnatelj ustanove
