Danas gotovo ne postoji kutak Zemlje kojeg čovjek nije dotaknuo i sebi ga manje ili više prilagodio. Urbanizirana, industrijska i poljoprivredna područja, pretjerano eksploatirana šumska područja, šumski prosjeci i rubovi, požarišta, područja uz prometnice, regulirane obale kopnenih voda i mora, onečišćene vode, preinačena tla, sve su to područja gdje su prirodni sastav vrsta i uvjeti u okolišu znatno poremećeni. Upravo takvim područjima prijeti jedna od najvećih opasnosti današnjice, gledajući na globalnom, ali i lokalnom nivou, a to je širenje invazivnih vrsta. Vrste su to koje nisu problematične zbog toga što one jesu, već gdje jesu.
Uz osobine kao što su brzi rast, sposobnost brzog širenja, visoka tolerancija na različite uvjete i promjene u okolišu, široki spektar prehrane i veća reproduktivna sposobnost, jedan od glavnih razloga njihova uspjeha na novom prostoru jest nedostatak prirodnih neprijatelja u obliku predatora, bolesti ili parazita, a koji pomažu u prirodnoj kontroli veličine populacije.
I sami ste sigurno imali susrete s različitim invazivnim vrstama. Možda u vrtu vodite borbu s španjolskim pužem golaćom, oranicu vam je zaposjela biljka teofrastov mračnjak i smanjila 90% prinosa i baš ste onaj deseti stanovnik Hrvatske koji troši protualergijske pripravke u vrijeme cvatnje ambrozije. Za neke je stvari možda prekasno, ali promjene kreću od pojedinaca.
U međimurskoj prirodi ozbiljan je problem zapuštanje zemljišta što omogućuje agresivno širenje korovne biljke velike zlatnice koja nerijetko stvara čitave monokulture (Sl. 1). Budući da ne podnosi obradu tla, učinkovita metoda njenog suzbijanja jest privođenje tla kulturi. Kako u svakom zlu ima i nešto dobro, medonosna je biljka i pčele ju rado posjećuju u vrijeme kada nema dovoljno druge hrane. Isto tako, sve je manje livada jer se napušta tradicionalni način košnje ili pak košnja uopće, čime se daje prostora bagremu ili gaciji koji je također invazivna vrsta, iako toga mnogi nisu svjesni.
Sl. 1 Agresivno širenje invazivnih stranih vrsta
Javna ustanova Međimurska priroda aktivno se bavi navedenom problematikom putem redovitog monitoringa i kontrole određenih invazivnih vrsta (npr. signalni rak u Muri), fizičkog uklanjanja ili košnje na zaštićenim područjima (proljetna i jesenska košnja zlatnice na Bedekovićevim grabama) te osvješćivanjem javnosti kroz edukativna predavanja i literaturu.
Često se govori o milijardama eura štete od invazivnih vrsta, no koja je cijena smanjene radne sposobnosti alergične osobe, nestanka zavičajne vrste, poremećenog prehrambenog lanca, genetskog materijala koji zauvijek nestaje hibridizacijom, smanjivanja ukupne biološke raznolikosti? Vrijednosti su to koje nemaju cijenu.