
– Veliki dunavski vodenjak zanimljiva je vrsta vodozemca. Iako izgleda kao nježna vrsta, ako ste neoprezni ugrize vas za prst. Srećom, ugriz nije jak. Mnogo ljudi ne zna za njega. Iako je manje poznata vrsta, zbog toga nije manje značajna. Jedna je od ciljnih vrsta koju moramo prema Europskoj uniji, njihovim zakonima i direktivama pratiti i bilježiti njihovo stanje, kazao je Bruno Scmidt, mag. biol. oecol., stručni suradnik Udruge Hyla tijekom prirodoslovnog predavanja održanog online za učenike drugih razreda Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec. Predavanje na temu “Veliki dunavski vodenjak u Međimurju” organizirano je u suradnji s Međimurskom prirodom – Javnom ustanovom za zaštitu prirode u utorak 10. studenoga. Gimnazijalce je uvodno pozdravila Mihaela Mesarić stručna suradnica Međimurske prirode.
Potom je Schmidt predstavio rezultate kartiranja velikog dunavskog vodenjaka u Međimurskoj županiji. Istraživanje su provele zagrebačka Udruga Hyla u suradnji s Međimurskom prirodom tijekom ožujka i travnja 2020. godine kada se vodenjaci vraćaju u vodena staništa radi razmnožavanja. Veliki dunavski vodenjak (Triturus dobrogicus) vrsta je vodozemca koja nastanjuje različita vodena staništa kao što su močvarna područja, porječja nizinskih rijeka, rukavci, mrtvice, poplavna područja, bare, jezera, kanali i jarci do 300 metara nad morem. Ugrožena je vrsta vodozemca, a najveća ugroza im prijeti zbog nestanka prirodnih staništa. U Međimurju je ovog proljeća zabilježen prvi potvrđen nalaz jedinke velikih vodenjaka u prirodnom staništu. Tijekom dva terenska izlaska svaki u trajanju od četiri dana posjećeno je dvadesetak lokacija s naglaskom na močvarna staništa uz rijeku Muru.

Ukupno je zabilježeno 15 jedinki velikih vodenjaka na pet lokacija u širem području uz Muru i to kod naselja Marof (kod Žabnika), Ferketinec, Peklenica, Novakovec i Domašinec. Kao najbolja metoda istraživanja pokazale su se Ortmannove zamke odnosno kante s otvorima koje plutaju na vodi. Nalaz je značajan jer upotpunjuje poznati areal velikih vodenjaka u Hrvatskoj i daje smjernice za njihova daljnja istraživanja i zaštitu u Međimurskoj županiji. Na kraju predavanja Schmidt nam je otkrio zašto su vodozemci u fokusu njegovog istraživačkog rada: – U vrijeme fakultetskih dana počeo sam se zanimati za gmazove i vodozemce. Tijekom terenskih istraživanja nekako su mi još više prirasli srcu. Ali proučavam i leptire, kornjaše te druge vrste.
Predavanje su pratili i djelatnici Međimurske prirode. Održano je u skladu sa svim propisanim epidemiološkim mjerama.