Kako su povezani priroda i nogomet u Međimurju?

Konji na gmajni
Žabničko-vrhovljanska gmajna u Općini Sveti Martin na Muri jedna je od rijetkih na kojoj i danas možete vidjeti stoku na ispaši (foto: Neven Kutnjak)

Većina nogometnih klubova u Međimurju osnovana je prije 40-ak i više godina pa stoga ne čudi da su najčešća imena međimurskih nogometnih klubova Mladost, Bratstvo, Jedinstvo, Borac, Omladinac i slična. Međutim, neki su prilikom davanja imena ipak dali počast i rijekama koje na mnoge načine definiraju i određuju život Međimurja. Tako, nogometni klub iz Hlapičine nosi ime Mura, a nogometni klubovi iz Kuršanca i Donjeg Mihaljevca Drava. Nogometni klub iz Goričana pak nosi ime Trnava. Međutim, osim imena rijeka u imenima nogometnih klubova, priroda i nogomet u Međimurju imaju i jednu dublju poveznicu.

Često smo pisali o tome kako gmajne predstavljaju vrijednu sastavnicu krajobraza uz rijeku Muru u Međimurskoj županiji. Gmajna je poljoprivredna površina zajedničkog vlasništva, državnog, općinskog ili mjesnog, a u prošlosti korištena za ispašu stoke poljoprivrednika određenog sela. Gmajne su vrijedna područja koja su uz nekadašnji tradicionalni sustav stočarenja uspijevale sačuvati i održati vrijednu biološku raznolikost poplavnih pašnjaka. Danas se više ne možemo susresti s takvim suživotom čovjeka i prirode, procesi deagrarizacije doveli su do statusa da su gmajne prepuštene sukcesiji i postepenom prelasku iz pašnjaka u šikaru i šumu, a često su i mjesto rasprostranjena invazivnih stranih vrsta.

Povrh ekonomskog značaja kojeg su imale, gmajne su zauzimale i važno mjesto u društvenom životu seoskog stanovništva. To je bio prostor na kojem su, posebice mlađe generacije, provodile značajan dio vremena čuvajući stoku na ispaši. Danas na gmajnama gotovo pa i više nema stoke i ispaše, a samo rijetke su uspjele u tragovima održati izvorne karakteristike. Međutim, neke gmajne uz rijeku Muru ostale su i do danas važno mjesto društvenog života, doduše u nešto drugačijem obliku nego u ne tako davnoj prošlosti. Danas gmajnama uz Muru ne jurca stoka već nogometaši. Kako su se osnivali nogometni klubovi, javljala se potreba za prostorom za igru, nogometnim igralištima. S obzirom da su gmajne bila veća travnata područja, a najčešće u vlasništvu općina ili mjesnih zajednica, upravo one su bile idealno područje za prva nogometna igrališta. S obzirom na činjenicu da je travnjak održavala stoka ispašom, bilo je potrebno tek postaviti okvire za golove i označiti igralište i utakmica je mogla početi. S vremenom je stoka polako nestajala sa seoskih domaćinstava i gmajni pa ju je u održavanju travnjaka nogometnih igrališta zamijenila moderna mehanizacija, a dijelovi gmajni na kojima su se nalazila nogometna igrališta počeli su se intenzivnije uređivati te su s vremenom postali pravi nogometni centri izgubivši u potpunosti izvorne karakteristike gmajni. Danas tek pokoji zaostali elementi izvornih gmajni u prostoru oko nogometnih igrališta podsjećaju da je tim travnjacima prije nogometaša vladala stoka igrajući svoje utakmice.

Gmajna s nogometnim igralištem
Primjer gmajne na kojoj se danas nalazi nogometno igralište (izvor: NK Mura Hlapičina)